Učenje na delu Nives Ličen; Danijela Makovec; Borut Mikulec
AS. Andragoška spoznanja,
10/2020, Volume:
26, Issue:
3
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Učenje in izobraževanje odraslih v povezavi z delom je predmet obsežnega teoretskega in empiričnega raziskovanja. Raziskovalci proučujejo znanje, spretnosti, kompetence, stališča, vrednote, ...emocionalne in socialne veščine, praktične modrosti na delu in tudi duhovnost na delu ter etičnost, zanimajo jih strategije učenja in različne ciljne skupine, karierni prehodi in koncepti, kot so delovalnost (ang. agency), odprta inovativnost, trajnostnost, dolgotrajna zaposljivost (Alessandrini, 2018). V tokratni tematski številki Andragoških spoznanj, ki zajema pet člankov, avtorice in avtorji razmišljajo o izzivih učenja in dela z različnih teoretskih zornih kotov in z uporabo različnih raziskovalnih pristopov.
Krajem 80-ih godina prošloga stoljeća i usporavanja razvoja znanstvene discipline upravljačkog računovodstva, Activity-Based Costing (ABC) sustav pokrenuo je pravu revoluciju u području upravljačkog ...računovodstva. Početkom 90-ih godina nastaje Balanced Scorecard model poslovnog upravljanja pod utjecajem nove filozofije u upravljanju troškovima. Snažnim razvojem informacijskih tehnologija pristup upravljanju troškovima ima sve veće značenje u suvremenim organizacijama. Računovodstveni sustav prelazi okvir tradicionalne računovodstvene funkcije i obuhvaća čitav poslovni sustav. Inovacije u pristupima upravljanju troškovima mogu potaknuti snažnu konkurentnu prednost, ali ne samo na području operacijskog menadžmenta i racionalizacije troškova poslovanja, već prije svega na pozitivnim učincima u stvaranju snažne ekstrinzične organizacije rada. Proces izgradnje suvremenog upravljačko-računovodstvenog sustava zahtijeva organizacijske promjene i organizacijsko učenje. Mnoga suvremena poduzeća ne uspijevaju izgraditi održivu i učinkovitu poslovnu organizaciju, zanemarujući pri tome značaj i nužnost sustava upravljačkog računovodstva. Poslovne organizacije koje su upravljane prema Balanced Scorecard poslovnom modelu ne mogu stvoriti dugoročnu održivost bez upravljačko-računovodstvenog sustava koji je u srcu tog modela. Cilj ovoga rada je objasniti važne aspekte izgradnje upravljačko-računovodstvenog sustava i njegove integracije u poslovni sustav prilikom čega je organizacijsko učenje jedan od važnih preduvjeta uspješne integracije. U istraživanju se primjenjuje metoda kompilacije pregledom suvremene literature drugih autora i metoda modeliranja u pojašnjavanju integracije upravljačkih procesa.
U radu je prikazan povijesni razvoj područja organizacijskog učenja i njegova uloga u suvremenim uvjetima poslovanja. Analizira se kontekst koji je potrebno stvoriti u organizacijama u svrhu ...promoviranja učenja kao organizacijske vrijednosti i dijela vizije, te se razmatraju temeljne aktivnosti koje pridonose učenju, stvaranju znanja i njegovom konvertiranju u korisne organizacijske ishode. Na temelju empirijskog istraživanja analiziraju se prethodno spomenute odrednice i aktivnosti učenja i stvaranja znanja, a posebno s aspekta razlika među malim, srednjim i velikim poduzećima. Rezultati istraživanja ukazuju na slabu razvijenost infrastrukture za potporu organizacijskom učenju, pri čemu je to posebno izraženo kod malih i srednjih poduzeća. Najveća svjesnost o važnosti organizacijskog učenja prisutna je u velikim hrvatskim poduzećima, iako većina ostalih pokazatelja nije ukazivala na razvijenost konkretnih aktivnosti kojima bi se stvaralo, pohranjivalo, prenosilo i koristilo znanje. U konačnici je analiziran doprinos organizacijskog učenja konkurentskoj prednosti poduzeća, a istraživanje je pokazalo da bi organizacijsko učenje moglo biti jedan od čimbenika koji bi objasnio razliku među konkurentskim pozicijama poduzeća.
U radu se analizira prikladnost primjene teorijskih postavki o organizacijskom učenju na organizacije javne uprave te specifičnosti učećih procesa u tim organizacijama.
Autorica prikazuje nekoliko ...glavnih pravaca u proučavanju organizacijskog učenja. S obzirom na mnoštvo različitih pristupa i njihovih klasifikacija, odabrana su shvaćanja za koje se smatra da sadržavaju ključne postavke koncepta organizacijskog učenja te se u pristupu tom fenomenu razlikuju prema određenim bitnim elementima.
Budući da se potreba za organizacijskim učenjem i zahtjevi za razvojem učećih organizacija u javnom sektoru i posebno u javnoj upravi počinju naglašavati uslijed upravnih reformi utemeljenih na doktrini novog javnog menadžmenta, poseban dio rada posvećen je objašnjenju temeljnih obilježja tih reformi. Unatoč nastojanjima da se tehnike i metode privatnog sektora prenesu u upravne organizacije mnogih zemalja, radi se o organizacijama koje se i dalje razlikuju od organizacija privatnog sektora u mnogim aspektima. Stoga je vrlo važno da se te posebnosti uzmu u obzir kod proučavanja fenomena organizacijskog učenja i posebno kod nastojanja u smjeru stvaranja tzv. učećih organizacija u javnoj upravi.
Organizacijsko učenje u školi Livazović, Goran; Janković, Boris
Pedagogijska istraživanja,
11/2015, Volume:
12, Issue:
1-2
Paper
Open access
Rad prikazuje pedagogijsku perspektivu fenomena organizacijskog učenja kao relativno nove pojave u području teorija znanosti o odgoju. Radi se o ključnom konceptualnom modelu u organizacijskog ...teoriji, koji je utemeljen na idejama bihevioralnih teoretičara organizacije predvođenih harvardskim profesorom Chrisom Argyrisom, koji organizacijsko učenje defniraju kao pojavu transformacije individualnog znanja i vještina pojedinaca u organizacijsko znanje kroz kolektivne spoznajne procese i njegovanje učeće kulture ustanove. Načela organizacijskog učenja ističu kapacitete koji nadilaze individualne agense učenja, a oslanjaju se na forme, pravila i procedure za suočavanje, spoznaju i rješavanje problema. Prema kognitivistima, organizacijsko učenje je eksternalna reprezentacija ljudske kognicije i ovisi o sekvencijalnim koracima koji su ekvivalentni ljudskoj obradi informacija. Teorijska analiza opisuje strukturalno-hijerarhijski pristup s preglednim prikazom fenomena u školstvu, i to na razini: sustava, škole, pojedinca i znanja. Organizacijsko učenje se sustavno ogleda kao preduvjet suvremenih reformnih nastojanja te mjera poticanja kvalitete javnog školstva. Na razini škole se ocrtava kroz sveukupnost podržavajućih faktora poput učeće kulture, a konkretizira se kroz socijalne mehanizme i procese kolektivnog te kolaborativnog učenja. Na razini individualnih učitelja, organizacijsko učenje može značajno unaprijediti njihovu ulogu, prvenstveno kroz samo-kreaciju kontekstualno korisnog znanja i deprivatizaciju osobne nastavne prakse. Konačno, ono omogućava djelovanje na školsko znanje, prije svega na tacitna i konceptualna znanja učitelja koja često izmiču reformističkim naporima. Unatoč trendovima birokratizacije školstva i učiteljskog poziva, organizacijsko učenje predstavlja ohrabrujuće sredstvo postizanja odgojnih i obrazovnih ciljeva suvremene škole.
Ovaj rad istražuje utjecaj uočljive organizacijske potpore, psihološkog osnaživanja i organizacijskog učenja na radnu učinkovitost u bankarstvu. Uzorak od 280 zaposlenika slučajno je odabran iz ...udruženja Iranskih bankarskih zaposlenika. Podaci su prikupljeni iz upitnika i analizirani pomoću modela strukturnih jednadžbi. Rezultati su pokazali da je uočljiva organizacijska podrška utjecala pozitivno na psihološko jačanje, organizacijsko učenje i izvršenje posla. Osim toga, psihološko osnaživanje i organizacijsko učenje utjecalo je pozitivno na radnu učinkovitost. U cjelini, rezultati studije su pokazali da bi snažna organizacijska potpora mogla igrati važnu ulogu i značajno doprinijeti psihološkom osnaživanju i organizacijskom učenju što bi zatim poboljšalo radnu učinkovitost.
Rad je usmjeren prema procesu donošenja odluka menadžera u odnosu na osnovni model organizacijskog učenja prezentiranog od strane P. Sengea kao sistemskimodel menadžmenta. Empirijsko istraživanje ...provedeno je povezivanjem s ključnim razinama organiziranog učenja: 1. sustavno razmišljanje, 2. osobno usavršavanje, 3. mentalni modeli, 4. grupno učenje, 5. ciljevi i zadaci i 6. dinamični uzroci s jedne strane a s druge strane birokratska logika donošenja odluka koju karakterizira nefunkcionalna stabilnost, nefleksibilnost, individualizam, snaga, autoritet i hijerarhija, centralizacija, fragmentacija i neodređenost. Cilj istraživanja bio je analizirati udio menadžereve orijentacije prema donošenju odluka s korištenjem birokratskih alata ili organizirano učenje uspoređujući problemsko i neproblemsko odlučivanje. (MANOVA, metoda ponovljene mjere, intersubjektivni faktor situacija: 1. neproblemska, 2. problemska). Zaključak analize jest da postoje značajne razlike između tipova problemskog i neproblemskog odlučivanja: birokratski atributi donošenja odluka mnogo su intenzivniji u problemskim situacijama, dok je pristup povezan s učenjem mnogo češći kod neproblemskih situacija. Rezultati našeg istraživanja ukazuju na činjenicu da su menadžeri mnogo uspješniji u rješavanju problema koristeći atribute organizacijskog učenja prilikom donošenja odluka.
Tekst sadrži rezultate istraživanja mreže unutar-organizacijskog učenja u španjolskom poduzeću visoke tehnologije. Istraživanje poopćava mrežnu perspektivu i prikazuje njenu primjenu na ...unutar-organizacijsko učenje. Na temelju eksplorativne analize socijalnih mreža, predložene su četiri hipoteze koje će biti razvijene i kasnije provjerene u konfirmatornoj analizi. Prvo, eksplorativna analiza pokazuje važnost stečenog iskustva o industriji i kontinuitet vrhovnog menadžmenta poduzeća kao zajedničkog nazivnika većine središnjih zaposlenika u učećim mrežama. Drugo, sličnost u pogledu stečenog iskustva omogućuje uzajamno učenje. Treće, komplementarnost znanja predstavlja važnu podlogu u stvaranju poveznica za učenje. Četvrto, fizička blizina pruža mogućnosti za učenje. Kako bi se navedene hipoteze provjerile, u budućnosti je potrebno provesti i konfirmatornu analizu.
Razumijevanje organizacijskih konflikata prošlo je put od isključivo negativnog poimanja sukoba kao ozbiljne prijetnje menadžmentu, koja umanjuje njegov autoritet i otkriva menadžerske slabosti, do ...radikalne promjene teoretskih stavova, uvjetovane velikim socijalnim, ekonomskim, kulturološkim i komunikacijskim promjenama u društvu. Sukob se danas prihvaća kao neizbježna organizacijska pojava te se smatra da funkcionalni konflikti sa svojim pozitivnim učincima povećavaju inventivnost, kreativnost i u konačnici konkurentnost poduzeća. S obzirom na takvu ulogu sukoba u organizacijskoj dinamici, ne čudi Pondyjev samokritičan osvrt u kojem ističe da je nemoguće organizaciju shvaćati kao kooperativan sustav u kojem je suradnja povremeno prekinuta konfliktnim procesima, već je realnije prikazivati faze epizoda suradnje u permanentno konfliktnom okruženju negoli faze konfliktnog procesa. Unatoč objavljenoj samokritici, Pondyjevo je poimanje konfliktnih procesa, čiji se razvoj odvija kroz nekoliko razvojnih faza, i dalje općeprisutno u literaturi.
U smjeru Pondyjeve kritike najprikladnijom alternativom čini se pristup konfliktnim procesima M. A. Rahima. On smatra da menadžment konflikata usmjeren na pojedinačne konfliktne tijekove i uglavnom interpersonalne ili intergrupne konflikte u poduzeću, u okvirima suvremene organizacijske dinamike, ne može biti uspješan. Osnova je uspješnog upravljanja konfliktnim procesima makroorganizacijska strategija uz koju se svode na minimum afektivni konflikti u organizaciji, potiče i održava umjerena količina kognitivnih konflikata te omogućuje izbor i uporaba odgovarajućih pristupa menadžmentu konflikta. Takva će strategija doprinijeti organizacijskom učenju i cjelokupnoj organizacijskoj uspješnosti. Iako Rahim ističe organizacijsko učenje kao ključan proces za efikasan menadžment konflikta i organizacijsku uspješnost, postoje kritične studije koje organizacijskom učenju pripisuju i neke negativne atribute. Stoga bi bilo uputno empirijski istražiti utjecaj organizacijskog učenja na menadžment konflikta, a potom također i predstavljeni način menadžmenta konfliktnim procesima A. M. Rahima, te je ovo preporuka za daljnja istraživanja.
U radu se analizira individualno, timsko i organizacijsko učenje u svjetlu zahtjeva za razvojem infrastrukture kontinuiranog učenja i stvaranja znanja. Izlaže se šira elaboracija razumijevanja ...prirode i problema procesa učenja u organizacijama iz različitih perspektiva − tradicionalne ili funkcionalne, društvene ili interpretativne perspektive i radikalne perspektive organizacijskog učenja. Razmatraju se pitanja koja su posebno važna za reevaluaciju načina razumijevanja učenja u organizacijama. Prema pristupu koji zagovara autorica, potrebno je uspostavljanje politika, praksi i sustava koji će omogućiti sljedeće aktivnosti: stvaranje kontinuiranih mogućnosti za učenje; promicanje propitivanja i dijaloga; poticanje suradnje i timskog učenja; uspostavljanje sustava za usvajanje i dijeljenje znanja; osnaživanje ljudi prema zajedničkoj viziji; povezivanje organizacije s njezinim okruženjem; te osiguravanje strateškog vodstva za učenje. Posebno se naglašava uloga i odgovornost vodstva u omogućavanju kontinuiranog učenja na svim razinama te se razmatraju strategije poticanja razvoja produktivnih sustava učenja individualnom i organizacijskom odgovornošću. Zaključak je rada da su razmatrana i brojna druga pitanja, koja su se sve donedavno smatrala pitanjima izvanpedagogijskih znanosti, još značajnija za ustanove koje same razvijaju ili prenose znanja. Za odgojno-obrazovne ustanove – čija je glavna odlika znanje i razvoj – promijenjeni pogledi na učenje i odnose u ustanovama znatno bi pridonijeli daljem proširivanju i produbljivanju koncepcije učenja u pedagogijskoj znanosti.
PDF
