Cvjetni štitasti moljac, Trialeurodes vaporariorum (Westwood, 1856), ekonomski je najznačajniji štetnik na kulturama koje se uzgajaju u zaštićenim prostorima, posebice rajčice. Javlja se svake godine ...i uzrokuje direktne i indirektne štete, te prenosi biljne viruse. Brojnost populacije i visina šteta su u izravnoj korelaciji, odnosno veće štete nastaju pri brojnijoj populaciji. Praćenje i pravovremeno uočavanje ovog štetnika ima veliki značaj za uspjeh primjene mjera suzbijanja. Cvjetni štitasti moljac prati se žutim ljepljivim pločama i vizualnim pregledima naličja listova. Već pri uočavanju jedne odrasle jedinke potrebno je pristupiti suzbijanju kako bi se spriječilo prenamnožavanje i daljnje širenje. Kemijske mjere najčešći su način suzbijanja moljca. No, uslijed učestalog korištenja insekticida, posebice insekticida istog mehanizma djelovanja, pojavio se problem rezistentnosti ovog štetnika na brojne djelatne tvari iz različitih kemijskih grupa. Stoga se u integriranoj zaštiti prednost daje agrotehničkim, mehaničkim, fizikalnim i biološkim mjerama koje ne dovode do pojave rezistentnosti i prihvatljivije su za okoliš. Biološke mjere uključuju korištenje različitih makrobioloških i mikrobioloških preparata, naturalita i botaničkih insekticida. Entomofagne osice uspješno se koriste u suzbijanju cvjetnog štitastog moljca. Vrlo je važna njihova pravovremena primjena, jer su najviše učinkovite pri nižim populacijama štetnika. Sve veća pozornost pridaje se botaničkim insekticidima kao ekološki povoljnijoj zamjeni za kemijske insekticide. Prirodnog su porijekla, a mnogi od njih imaju insekticidno djelovanje te bi se mogli primjenjivati u suzbijanju cvjetnog štitastog moljca i na taj način omogućiti uspješnu zaštitu kultura koje ovaj štetnik napada.
Walnut husk fly (Rhagoletis completa) is an economically important fruit fly, which attacks several species of walnuts (Juglans spp). The insect is indigenous to North America, the best method for ...trapping the walnut husk fly adults is a yellow sticky board with ammonium carbonate as an attractant. In the present paper the bionomics, geographical distribution, methods of monitoring and controlling the walnut husk fly with special emphasis on biological control of the pest are presented. In a scientific literature is a lack of information regarding biological control, however if we take into consideration the foreign researches, Slovenian legislation and our experiences we suggest for biological control of walnut husk fly the foliar application of entomopathogenic fungi Beauveria bassiana against adults, soil application of entomopathogenic nematodes against larvae in autumn and spring soil application of entomopathogenic nematodes against adults, when they emerge from pupas. Monitoring of domestic parasitoids of walnut husk fly will be in the future needed in areas where the walnuts are expanded. On different areas of the world several species of parasitoids (Coptera occidentalis, Diachasmimorpha juglandis) are mentioned as an alternative biological control agents to chemicals.
Sucking insects, which representatives are also aphids, can cause important economic damage on cultivated and wild-growing plants in vegetable ecosystems. Our research was based on the aim of ...biological control, which is to limit or to control the pests with the use of their natural enemies. From April to November 2006 living aphids and their mummies were sampled together with their host plants in four locations in Slovenia. The samples have been taken from vegetables, weeds, within-crops plants and from the plants in the field borders. The occurrence of 18 aphid species was confirmed - 14 of them were parasitised. In our research 365 parasitoid specimens (17 species from 8 genera - Aphidius, Binodoxys, Diaeretiella, Ephedrus, Lipolexis, Lysiphlebus, Monoctonus, and Praon - of the family Aphidiidae) were recorded and identified. The most abundant parasitoid species were Aphidius matricariae (32.2 %) and Lysiphlebus fabarum (29.3 %). Parasitoid L. fabarum had the widest range of hosts; it parasitised aphids on the plants from 7 different botanical families. Sex ratio in our research confirmed the known fact, that in natural ecosystems female parasitoids are more numerous than the male parasitoids; this ratio in our research was 71%: 29%.
Sesajoče žuželke, med katere spadajo tudi prave listne uši, lahko povzročajo pomembno gospodarsko škodo na gojenih in samoniklih rastlinah v vrtnarskih ekosistemih. V naši raziskavi smo se opirali na cilj biotičnega varstva rastlin, ki je z naravnimi sovražniki omejiti oziroma zatreti škodljivce. Od aprila do novembra 2006 smo na štirih lokacijah v Sloveniji vzorčili žive listne uši in ušje mumije na gostiteljskih rastlinah. Vzorce smo nabirali na vrtninah, plevelih, medsevkih in robnih posevkih. Ugotovili smo zastopanost 18 vrst pravih listnih uši, kar 14 vrst pa je bilo parazitiranih. V nabranih vzorcev smo identificirali 365 osebkov parazitoidov listnih uši, ki so pripadali 17 različnim vrstam iz 8 rodov (Aphidius, Binodoxys, Diaeretiella, Ephedrus, Lipolexis, Lysiphlebus, Monoctonus in Praon) družine Aphidiidae. Najbolj množično sta se pojavljali vrsti Aphidius matricariae (32,2 %) in Lysiphlebus fabarum (29,3 %). Vrsta L. fabarum je imela tudi najširši spekter gostiteljev in je parazitirala uši na rastlinskih vrstah iz 7 različnih botaničnih družin. Če številčno primerjamo zastopanost spolov, lahko potrdimo znano dejstvo, da je število samic v naravi večje od števila samcev; v naši raziskavi je bilo omenjeno razmerje 71%: 29%.
Agricultural intensification and associated farming practices are among the most significant human impacts on the global environment. Increase in agricultural land-use area and the intensification of ...crop management are causing numerous environmental problems, including loss of biodiversity and degradation of some key ecosystem services, such as biological control. Numerous studies have emphasized the importance of landscape scale effects in these processes. To determine how agricultural intensification affects agrobiodiversity and accompanied ecological service (biological control), we examined effects of key landscape features on aphid–parasitoid complex in winter wheat agroecosystems in Pančevački rit region. Study was organized in three parts. Aim of the first part was to determine effect of landscape compositional heterogeneity defined through proportion of crop vs. non-crop land in landscape sectors. Two broadly contrasting classes were selected: complex landscapes, characterized by more than 50% of non-crop land cover (forests, fallows, pastures, hedgerows and shrubs), and simple landscapes, with much less than 30% of non-crop land. Total of 50 landscape sectors were sampled in course of four years (2008-2011). In the second part of the study, effects of configurational landscape heterogeneity of crop habitats were tested through contrasting landscape sectors dominated by small fields (field size averaging less than 3 ha) and landscape sectors dominated by large fields (field size averaging more than 20 ha). Total of 24 sectors were sampled in two years (2008-2009). In the third part, aim was to analyze edge effects of field margin types on aphid–parasitoid interactions. Two markedly different margin types were selected: one bordering on irrigation canal with permanent semi-natural shrub vegetation, and the other close to service road without semi-natural vegetation. Total of 12 fields were sampled in two years (2008-2009). Additionally, changes in aphid population growth and parasitism rates between phases were monitored to determine parasitism threshold value for effective biological control. In total, 4 aphid species, 7 parasitoid species and 9 hyperparasitoid species were found. Results show that complex landscapes with higher proportion of non-crop land support larger aphid populations and higher parasitism rates, as well as higher diversity of both parasitoids and hyperparasitoids. Second part of the study revealed non-significant landscape effects on overall aphid abundances and parasitism rates. Contrary to initial expectation, no differences in analyzed parameters between small- and large-field landscapes were detected. Only detected effect was differential change during season in aphid population growth (stronger in small-field landscapes) and in parasitism rate (higher in large-field landscapes). Results of the third part show that larger aphid population are found near field margin, especially near margin bordering on permanent semi-natural shrub vegetation. Contrary to initial expectations, field margin type had no effect on parasitoids. Parasitism threshold value for effective biological control was estimated to be in 19-27% range. Values above this range regularly resulted in drop of aphid population densities. It was observed that there is temporal variability in the strength of landscape effects on aphid–parasitoids complex, but that general trends and conclusion how different landscape features affect model system can be proposed.
Intenzifikacija poljoprivrede predstavlja jedan od globalnih procesa sa izrazito negativnim efektima na biodiverzitet. Održavanje visokog nivoa biodiverziteta neophodno je za obezbeđivanje ekosistemskih usluga, od kojih su neke, poput biološke kontrole štetočina, od velike važnosti u agroekosistemima. Rezultati sve većeg broja studija ukazuju na to da elementi i karakteristike kompozicije i konfiguracije poljoprivrednih predela imaju ključnu ulogu u očuvanju, odnosno, narušavanju agrobiodiverziteta. Predeono-ekološki pristup u agroekologiji proučava uticaj različitih obrazaca i procesa u savremenoj poljoprivrednoj praksi na mehanizme degradacije biodiverziteta i gubitak funkcionalnosti njegovih komponenti. Posebno je značajno upoznati obrazce i trendove u trofičkim interakcijama koje povezuju intenzivno korišćene agroekosisteme i okolna poluprirodna i prirodna staništa. U ovom istraživanju, analizirani su efekti predeonih karakteristika na diverzitet i interakcije model sistema žitne vaši – parazitoidi na području Pančevačkog rita. Istraživanje je bilo podeljeno u tri dela kako bi se ispitali efekti tri različita aspekta predeone heterogenosti. Cilj prvog dela istraživanja bio je određivanje efekta predeone kompleksnosti izražene preko procenta prirodnih i poluprirodnih staništa (heterogenost tipova staništa) na model sistem. Odabrane su dve jasno diferencirane kategorije predela: 1) kompleksni predeli (>50% poluprirodnih staništa) i 2) jednostavni predeli ( 20 ha). Analizirano je 24 predeona sektora u toku dve godine (2008-2009). Treći deo bio je fokusiran na određivanje efekata različitog tipa ivice polja na model sistem. Kontrastirana su dva tipa ivice polja: 1) ivica sa poluprirodnom vegetacijom i 2) ivica bez poluprirodne vegetacije. Analizirano je 12 predeonih sektora u toku dve godine (2008-2009). Dodatno, analizirana je promena brojnosti biljnih vašiju tokom sezona sa namerom da se odredi nivo parazitiranosti koji odgovara efektu uspešne biološke kontrole. U toku celokupnog istraživanja zabeležene su 4 vrste biljnih vašiju, 7 vrsta parazitoida i 9 vrsta hiperparazitoida. Rezultati prvog dela istraživanja ukazuju na to da kompleksni predeli koji sadrže veći procenat prirodnih i poluprirodnih staništa podržavaju veću brojnost biljnih vašiju kao i da imaju veći procenat parazitiranosti, diverzitet parazitoida i diverzitet hiperparazitoida. Uočena povećana brojnost biljnih vašiju u kompleksnim predelima je u suprotnosti sa početnim očekivanjima, ali je potvrđeno da kompleksni predeli podržavaju veću uspešnost parazitoida. Rezultati drugog dela istraživanja pokazuju da ne postoji jasno izražen efekat predeone kompleksnosti izražene preko veličine pojedinačnih polja na proučavani model sistem. Suprotno očekivanjima, nije uočena razlika u brojnosti biljnih vašiju i procentu parazitiranosti između predela sa malim i predela sa velikim poljima. Razlika je uočena jedino u promeni brojnosti biljnih vašiju i procentu parazitiranosti između faza generalno i između faza u zavisnosti od predela što ukazuje da je efekat biološke kontrole izraženiji u jednostavnim predelima sa velikim poljima, a da povećavanju brojnosti biljnih vašiju pogoduju kompleksni predeli sa malim poljima. Rezultati trećeg dela pokazuju da je brojnost biljnih vašiju veća na ivici polja, posebno na ivici sa poluprirodnom vegetacijom, a da tip ivice polja nema nikakav efekat na parazitiranost. Takođe, diverzitet parazitoida nije bio značajno različit u odnosu na tip i udaljenost od ivice polja. Procenjeni nivoi parazitiranosti koji odgovaraju stagnaciji brojnosti biljnih vašiju između faza ukazuju na to da se efekat uspešne biološke kontrole pojavljuje u intervalu 19-27% parazitiranosti. Primećeno je da postoji varijabilnost u stepenu ispoljavanja efekata predela na model sistem na nivou godina, ali da se određeni generalni trendovi mogu uočiti.
Aphidius colemani species complex has been defined as a group of species with
pantropical – subtropical distribution which is characterized by low number
of grooves (costulae) with specific position ...on the anterolateral region of
the petiole. This group is one of the 10 groups of species (complexes) with
unsolved taxonomical status among the genus Aphidius. Morphological and
genetic characterization of the Aphidius colemani complex was done by using
morphometrics and DNA sequence analysis of the barcoding gene for Cytochrome
oxidase I (COI). In total 250 specimens of A. colemani complex from 23
deferent countries on four continents were encompassed with morphometric
analysis. By analyzing variability of morphological characters, statistically
significant differences were noted in the sense of their informativity in
separation of deferent groups of the complex. Molecular analysis was
performed on 54 specimens from eight deferent countries. By analyzing
sequences of COI gene and the reconstruction of phylogenetic relations, one
hidden taxon was detected among the A. colemani complex. Combination
morphometric and molecular methods has shown the existence of at least three
distinct taxa: Aphidius colemani, Aphidius transcaspicus and Aphidius cf.
colemani 1 (new taxon). This new species can be found in Asia (Iran) and
South America (Chile). It has been shown that there are no clear connections
between genetic differentiation of the parasitoids from this complex and
their aphid hosts, as well as between genetic differentiation and geographic
distribution.
Aphidius colemani kompleks vrsta je definisan kao grupa vrsta sa
pantropsko-suptropskim rasprostranjenjem koja se odlikuje malim brojem
brazdi, karakterističnog položaja, na anterolateralnom regionu petiolusa.
Predstavlja jednu od 10 grupa vrsta (kompleksa) sa nerešenim taksonomskim
statusom u okviru roda Aphidius. Morfološka i genetička karakterizacija
Aphidius colemani kompleksa izvršena je primenom morfometrije i analize
sekvenci barkoding regiona gena za subjedinicu jedan citohrom oksidaze (COI).
Morfometrijskim analizama obuhvaćeno je 250 jedinki A. colemani kompleksa sа
prostorа 23 države sa četiri kontinenta. Analizom varijabilnosti morfoloških
karaktera pokazano je postojanje značajnih razlika u pogledu njihove
informativnosti u pogledu razdvajanja različitih grupa ovog kompleksa.
Utvrđeno je koji su morfološki karakteri dovoljno informativni za
razlikovanje taksona unutar ovog kompleksa parazitskih osa. Molekularne
analize su obuhvatile 54 jedinke iz 8 država. Analizom sekvenci COI gena i
rekonstrukcijom filogenetskih odnosa utvrđeno je postojanje skrivenog taksona
unutar A. colemani kompleksa. Kombinacijom rmorfometrijskih i molekularnih
metoda utvrđeno je da u okviru Aphidius colemani kompleksa vrsta postoje
najmanje tri taksona: Aphidius colemani, Aphidius transcaspicus i Aphidius
cf. colemani 1 (novi takson). Utvrđeno je da novotkirvena vrsta naseljava
Aziju (Iran) i Južnu Ameriku (Čile). Pokazano je da ne postoji jasna veza
između genetičke diferencijacije parazitoida ovog kompleksa i njihovih
afidnih domaćina, kao ni između genetičke diferencijacije i geografskog
porekla.
U ovome radu istraživana je prilagodba autohtonih parazitoidskih kompleksa na novo unesene strane i invazivne vrste lisnih minera u fauni Hrvatske. Istraživani su parazitoidski kompleksi domaćih ...vrsta lisnih minera: Phyllonorycter roboris, Phyllonorycter quercifoliella, Tischeria ekebladella i Phyllonorycter klemannella i stranih vrsta Phyllonorycter robiniella, Parectopa robinella, Phyllonorycter platani, Cameraria ohridella i Phyllonorycter leucographella. Za svaki parazitoidski kompleks izračunat je koeficijent dominacije D, Shannonov indeks diverziteta H i ujednačenosti vrsta E te klaster analiza za usporedbu sličnosti između parazitoidskih kompleksa domaćih i stranih vrsta lisnih minera. Domaći lisni mineri.P. roboris/P. quercifoliella i T. ekebladella imali su najraznolikije i najujednačenije parazitoidske komplekse. P.kleemanella i P. platani su zbog dominacije monofagnih parazitoida imali znatno niže vrijednosti H i E. P. roboris/P. quercifoliella, P. robiniella, P. leucographella, Pa. robiniella i T. ekebladella imaju najsličnije parazitoidske komplekse. Između parazitoidskih kompleksa domaćih i stranih vrsta pokazane su sličnosti, što ukazuje na prilagodbu polifagnih parazitoida na novo unesene domaćine. Svi parazitoidi uzgojeni iz ovih uzoraka su generalisti, česte i brojne vrste na različitim vrstama lisnih minera reda Lepidoptera, kojima su domaćini drvenaste biljne vrste. Ovo istraživanje pokazalo je da će se nakon unašanja, domaće vrste polifagnih parazitoida relativno brzo prilagoditi na novog domaćina, što će zasigurno imati utjecaj na gustoću njihovih populacija i eventualne štete. Ovakav tip prilagodbe mogući je model koji će se ponoviti kod drugih stranih i invazivnih vrsta u Hrvatskoj.
PDF
