SAŽETAK
Anaplastični limfom velikih stanica (engl. anaplastic large cell lymphoma, ALCL) rijedak je podtip non-Hodgkinova limfoma (NHL) i potječe od zrelih T-limfocita. Postoji primarni kožni ALCL ...(engl. primary cutaneous anaplastic large cell lymphoma, PC-ALCL), dva podtipa sistemskog ALCL-a (ALK-pozitivni i ALK-negativni) i anaplastični limfom velikih stanica povezan s implantatima za dojku (engl. breast implant-associated anaplastic large cell lymphoma, BIA-ALCL) kao novi patološki entitet. BIA-ALCL je poseban oblik CD30-pozitivnog i ALK-negativnog ALCL-a koji dokazano nastaje u vezi s implantatima za dojku i to u prosjeku 8 – 10 godina nakon kirurškog zahvata (ugradnje implantata). Etiopatogeneza BIA-ALCL-a najvjerojatnije je multifaktorijalna; bazirana na kombinaciji kronične upale (kronične limfocitne stimulacije), stvaranja biofilma, teksture implantata, genetske predispozicije pacijenata i vremena nakon augmentacije. Do sada je opisano da su implantati teksturiranih površina povezani s praktički svim slučajevima BIA-ALCL-a. Kliničkom slikom dominira kasno nastupajući, perzistentni serom (periprostetička efuzija) oko implantata ili novoizraslina s unutrašnje strane kapsule, ponekad oboje. Dijagnoza se u većini slučajeva postavlja uz pomoć ultrazvuka, magnetnom rezonancijom, aspiracijom periprostetičke tekućine, citološkom analizom i analizom imunofenotipa (protočnom citometrijom, imunohistokemijom). Kod većine pacijentica prisutna je lokalizirana bolest, što uglavnom znači i izvrsnu prognozu. Potpuna kirurška ekscizija (uklanjanje implantata i kapsule) ima ključnu ulogu u liječenju. Kemoterapija, zračenje ili oboje indicirani su u slučajevima uznapredovale bolesti. Cilj je ovog članka sumirati dosadašnje spoznaje o ovom entitetu (s obzirom na dijagnostiku, kliničku sliku i liječenje), s napomenom da su potrebna daljnja istraživanja kako bismo potpuno razumjeli uzroke ove bolesti, uz podizanje svijesti liječnika i informiranje pacijenata o potencijalnim rizicima augmentacije dojki, bez obzira činili to iz rekonstrukcijskih ili estetskih razloga.
U 57-godišnje, prethodno zdrave postmenopauzalne žene suprapubična tvorba otvorene etiologije viđena je tijekom redovnoga ginekološkog ultrazvučnog pregleda. U razmaku od 50 dana tri transabdominalna ...ultrazvuka (UZV) i kompjuterizirana tomografija (CT) pokazale su rapidan porast u masi i veličini (od 5,6 x 1,1 cm do 11 x 6 cm na UZV, 19 x 11 cm na CT). Anamnestički, bolesnica je imala trombocitopeniju (1 x 109/L) i intrauterini uložak (IUD) s hormonalnim otpuštanjem. Karcinoembrijski antigen (CEA) bio je blago povišen (4.1 IU/L). Abdominalni CT s intravenskim kontrastom opisao je inkapsuliranu masu intenziteta masnog tkiva bez jasnoga primarnog sijela. Nije bilo znakova infiltracije ili invazije okolnih organa. Diferencijalna dijagnoza uključivala je lipom i low-grade liposarkom. Nakon eksplorativne laparotomije i kompletne ekstirpacije tumora (24 x 19 x 7 cm) iz Retziusovog prostora, patohistološka dijagnoza bila je lipom s negativnim estrogenskim i progesteronskim receptorima. Postoperativni tijek bio je uredan te je nakon godinu dana magnetna rezonancija (MR) pokazala da nema recidiva.
SAŽETAK
Dezmoidni tumori su rijetke benigne tvorbe podrijetla vezivnog tkiva koje sporo rastu, ne metastaziraju, ali mogu invadirati okolna tkiva. Cilj izvješća je prikaz bolesnice s dezmoidnim ...tumorom razvijenim u ležištu lijevog režnja štitnjače nakon prethodnoga operacijskog zahvata totalne tireoidektomije zbog multinodularne guše s ekstirpacijom adenoma paratireoidne žlijezde u istom aktu. Zbog promuklosti i osjećaja bolnosti u ležištu štitnjače dvije godine nakon inicijalnog zahvata kod bolesnice je učinjen kontrolni ultrazvuk vrata koji verificira slabo ograničen, nehomogen, pretežno izoehogen čvor tvrde konzistencije u ležištu lijevog režnja štitnjače koji je po svojim ehografskim karakteristikama bio suspektan na malignu promjenu. Ciljana citološka punkcija opisuje rijetke vretenaste stanice, ali bez drugih elemenata za pobližu diferencijaciju. Stoga je ultrazvučni pregled dopunjen drugim slikovnim radiološkim metodama (kompjutorizirana tomografija i magnetska rezonancija) koje postavljaju sumnju na paragangliom ili adenom paratireoidne žlijezde, ali se nije mogla sa sigurnošću isključiti ni promjena druge etiologije. Zbog navedenog kod bolesnice je preporučena kirurška ekscizija koja je bila zahtjevna zbog tvrdoće navedene tvorbe. Patohistološki nalaz je odgovarao ekstraabdominalnoj fibromatozi, odnosno dezmoidnom tumoru s mogućom pojavom recidiva. Iako je dezmoidni tumor općenito benigna bolest, ponekad može biti lokalno invazivan s infiltracijom okolnih struktura oponašajući sliku malignog procesa uz otežanu potpunu kiruršku eksciziju koja je terapija izbora. Štoviše, unatoč potpunom uklanjanju čest je recidiv bolesti pa bolesnike s dezmoidnim tumorom treba povremeno kontrolirati.
Rak dojke najčešća je zloćudna novotvorina u žena u Republici Hrvatskoj. Osnovne radiološke pretrage u dijagnostici bolesti dojke jesu mamografija, ultrazvuk i magnetska rezonancija. U radu su ...prikazane radiološke smjernice za radiološku dijagnostičku i intervencijsku obradu bolesti dojke i praćenje bolesnica oboljelih od raka dojke u Republici Hrvatskoj. Razrađen je algoritam radiološke obrade kod simptomatskih bolesnica, trudnica i dojilja, bolesnica prosječnog i povećanog rizika za razvoj karcinoma dojke, te kod bolesnica s radiološkim nalazom upalnih promjena (mastitisa).
Maligni pleuralni mezoteliom rijetka je i agresivna primarna novotvorina mezotelnih stanica pleure. Glavni rizični čimbenik je izloženost azbestu, najčešće uz latenciju od 30–50 godina. Unatoč ...terapiji medijan preživljenja je od 4 do 18 mjeseci, ovisno o izvoru. Cilj istraživanja bio je odrediti karakteristike bolesnika oboljelih od malignoga pleuralnog mezotelioma te ishode njihova liječenja na KBC Zagreb u razdoblju od 1999. do 2012. godine. Ispitane su karakteristike 101 bolesnika dijagnosticiranog i liječenog na KBC Zagreb u razdoblju od rujna 1999. do rujna 2012. Analizirali smo ukupno preživljenje (OS), preživljenje bez progresije bolesti (PFS) te preživljenje ovisno o histološkom podtipu tumora, dobi, kliničkom stadiju, pleurodezi talkom i modalitetu liječenja. Koristili smo Kaplan-Meierovu metodu za izradu krivulje preživljenja. 89 bolesnika bilo je muškog, 12 ženskog spola, a medijan dobi 62 godine. Prema TNM klasifikaciji stadij IV je utvrđen kod 69,3%, stadij III kod 26,73%, te stadij II kod samo 3,96% bolesnika. 73,26% bolesnika imalo je epiteloidni, 4,95% sarkomatoidni, 1% mješoviti te 20,79% NOS (nespecifirani) histološki podtip bolesti. Kirurški je liječeno 14,85% bolesnika, kemoterapijom 55,44%, dok je radioterapija primijenjena kod 9,9% bolesnika. Medijan OS iznosi 11 mjeseci, dok je PFS 10 mjeseci. Prema histološkom podtipu medijan OS iznosio je 11 mjeseci za epiteloidni, 12,5 za NOS te 5,5 za sarkomatoidni, a prema kliničkom stadiju 7 mjeseci za stadij II, 17,5 mjeseci za stadij III te 11 mjeseci za stadij IV. Medijan OS bio je dulji u skupini bolesnika mlađoj od 65 godina (12 naspram 8,5 mjeseci, p=0.28), skupini sa učinjenom pleurodezom (13 naspram 7,5 mjeseci, p=0.06) te u skupini liječenoj kemoterapijom (12,5 naspram 7,5 mjeseci, p=0.10). Očekivano preživljenje bolesnika oboljelih od malignoga pleuralnog mezotelioma u Republici Hrvatskoj u skladu je s podatcima iz literature. Ispitane metode liječenja relativno skromno utječu na preživljenje bolesnika.
Posteriorna kortikalna atrofija (PCA) je neurodegenerativno kliničko-radiološko stanje s atrofijom posteriornih dijelova moždanog korteksa uključujući vidni korteks i dijelove parijetalnog i ...temporalnog korteksa. Nespecifični vidni poremećaji često se pogrešno interpretiraju kao oftalmološki, što vodi prema zakašnjeloj pravoj dijagnozi. Razlikovanje PCA od drugih bolesti može biti zahtjevno i može oduzeti mnogo vremena. Prikazuje se bolesnica s PCA u dobi od 57 godina koja godinama pokazuje vidne perceptualne poremećaje koji se inicijalno dijagnosticiraju kao oftalmološke bolesti te potom kao neobjašnjeno oštećenje vida. Dvadeset pet godina ranije obostrano je učinjena radijarna keratotomija, a šest godina prije prijema u oba se oka implantira fakična intraokularna Verisyse leća. Unazad četiri godine liječi glaukomsku bolest. Tijekom neurooftalmološke opservacije nije potvrđena sumnja na optičku neuropatiju niti na makulopatiju. Pažljivom anamnezom saznaje se da obitelj već godinama ranije zapaža tegobe bolesnice kod prepoznavanja lica, pri čitanju i pisanju. Navode se tegobe procjene dubine i prostorne orijentacije, problemi sa stepenicama, osobito pri silasku. Nađena je velika diskrepancija između iskazanih funkcionalnih vizualnih oštećenja (vidna oštrina, vidno polje, Ishihara kolorni test) s jedne strane i s druge strane urednoga oftalmoskopskog nalaza na mrežnicama i urednog morfološkog nalaza OCT dijagnostike. Učinjena MR pretraga također otvara sumnju na kortikalnu problematiku te je bolesnica usmjerena na daljnju neurološku i neuro-radiološku opservaciju uz PET-FDG, što je dovelo do dijagnoze PCA. PCA je važan dijagnostički entitet jer se ti bolesnici obično najprije javljaju oftalmolozima i nerijetko se svrstavaju u skupinu onih s neobjašnjenim oštećenjem vida. Kod diskrepancije vizualnih oštećenja registriranih funkcionalnom dijagnostikom u odnosu na srazmjerno uredan oftalmoskopski nalaz i nalaz OCT dijagnostike, važno je ponovno pažljivo provjeriti anamnezu i heteroanamnezu i pomisliti na mogućnost kortikalnog uzroka iskazanih oštećenja s ciljem ranog otkrivanja uzroka neobjašnjenog oštećenja vida. Tu je važna dobra suradnja s kognitivnim neurolozima specijaliziranim za neurodegenerativne bolesti. Cilj je rada podignuti svijest liječnika o postojanju ovog entiteta kao mogućeg uzroka neobjašnjenog gubitka vida i olakšati rano prepoznavanje uz primjenu odgovarajućih dijagnostičkih metoda.
U ovom radu prikazujemo Parišku klasifikaciju dijagnostičkih kategorija u citologiji urina. Svjetska je radna skupina za citologiju urina osnovana 2013. godine radi uvođenja izjednačene terminologije ...i načina izvještavanja o nalazu u urološkoj citologiji. Smjernice za citologiju urina pod nazivom The Paris System (TPS) for Reporting Urine Cytology objavljene su 2015. godine, a uključuju specifične dijagnostičke kategorije te pouzdane citomorfološke kriterije za dijagnostiku lezija prijelaznog epitela. Dijagnostičke kategorije Pariške klasifikacije jesu: negativno na karcinom visokog stupnja (engl. Negative for High-Grade Urothelial Carcinoma – NHGUC), atipične stanice prijelaznog epitela (engl. Atypical Urothelial Cells – AUC), suspektno na karcinom prijelaznog epitela visokog stupnja (suspektno) (engl. Suspicious for High-Grade Urothelial Carcinoma – SHGUC), karcinom prijelaznog epitela visokog stupnja (engl. High-Grade Urothelial Carcinoma – HGUC), neoplazma prijelaznog epitela niskog stupnja (engl. Low-Grade Urothelial Neoplasm – LGUN) i drugi maligni primarni i metastatski tumori te različite lezije.
Pseća je herpesviroza globalno prisutna virusna zarazna bolest prouzročena psećim herpesvirusom 1 (Canid alphaherpesvirus-1; CHV). Infekcija ovim virusom ima dvije faze: litičku i latentnu. Sam ishod ...infekcije uvelike ovisi o dobi i razvijenosti imunološkog sustava psa. Najznačajnija patološka posljedica pseće herpesviroze je liza endotelnih stanica i epitelnih stanica više organskih sustava koja se pojavljuje u imunodeficijentnih štenaca. Zbog pantropizma CHV-a, posljedica infekcije je nekrohemoragična upala mnogobrojnih organa zbog koje štenci nerijetko i ugibaju. U imunokompetentnih starijih pasa, iako često asimptomatska, litička infekcija može biti i smrtonosna. Klinički simptomi uključuju infekcije dišnog i spolnog sustava i očiju. Najčešće prisutna lezija očiju je konjunktivitis, ali mogu se pojaviti i ulceracije, petehijalna krvarenja i eksudativni blefaritis s krustama i alopecijom. Utjecaj CHV-a na respiratorni sustav rezultira blagim rinitisom, faringitisom i traheobronhitisom, iznimno pneumonijom. CHV se često povezuje i sa zaraznim traheobronhitisom u pasa, tzv. ‘’kašaljem štenare’’. Infekcija spolnog sustava ograničena je na hiperemiju vagine ili prepucija s hiperplastičnim limfoidnim folikulima te papulovezikularnim lezijama, ali se smatra najvažnijim izvorom infekcije za štenad pri porođaju. Prestankom kliničkih simptoma CHV prelazi u fazu latencije u živčanim ganglijima te se na taj način trajno zadržava u domaćinu. Prilikom stresa i imunosupresije latentni se CHV virus može reaktivirati i uspostaviti litičku fazu. Time se virus ponovno počinje replicirati i izlučivati, a oboljeli pas se mora isključiti iz uzgoja jer predstavlja izvor daljnjeg širenja virusa. Ipak, primjenom cjepiva u gravidnih kuja moguće je zaštititi novorođenu štenad te spriječiti teške posljedice herpesviroze u pasa.
Radi jasnijeg priopćavanja rezultata citološke analize urina i izjednačavanja terminologije članovi Hrvatskog društva za kliničku citologiju izradili su standardizirani obrazac za priopćavanje nalaza ...citološke analize urina. Prihvaćene su dijagnostičke kategorije Pariške klasifi kacije citologije urina te dodani opisi netumorske problematike urološke citologije. Predviđeno je da nalaz sadržava podatke o pacijentu, vrsti analiziranog uzorka, makroskopski pregled, metode obrade uzorka, primjerenost uzorka, citomorfološki opis i semikvantitativnu procjenu epitelnih i upalnih stanica, mikroorganizme, nestanične elemente, prisutnost i morfologiju eritrocita, dijagnozu prema Pariškoj klasifikaciji, komentar i zaključak te preporuke.
Metaldehid je aktivni sastojak u limacidima, pripravcima koji služe za suzbijanje puževa. Trovanja životinja metaldehidom mogu biti slučajna, ali i namjerna. Najčešće je trovanje metaldehidom opisano ...u pasa, u kojih se znaci otrovanja mogu pojaviti već nakon 10-tak minuta, ali se najčešće pojave 1-3 sata nakon ingestije otrova. Antidot za metaldehid ne postoji i terapija se svodi na eliminaciju metaldehida iz organizma i kontrolu mišićnog tremora i konvulzija. Ovaj tekst objedinjuje naša iskustva s forenzičkim prosuđivanjem zlostavljanja životinja trovanjem metaldehidom (tri psa, jedna mačka i jedan jež). Opisane su patološke i patohistološke lezije. Opravdana sumnja na trovanje metaldehidom postavljena je specifičnim nalazom zeleno plavog pastoznog sadržaja u želudcu i crijevima. Konačna dijagnoza postavljena je toksikološkim dokazom metaldehida u sadržaju želudca, bubregu i jetri.
PDF
