Sažetak. Artroskopija prvoga metatarzofalangealnog zgloba (1. MTF zglob) danas je neizostavna metoda kirurškog zbrinjavanja ozljeda i njihovih posljedica te oštećenja koja zahvaćaju taj zglob. ...Prednosti artroskopske kirurgije 1. MTF zgloba u odnosu prema klasičnoj otvorenoj metodi operacijskog liječenja višestruke su. U prvome redu artroskopija nam omogućuje izvanredan prikaz unutarzglobnih struktura i time detaljan pregled čitavog zgloba te potpuno izvođenje zahvata bez otvaranja zgloba. Nadalje, morbiditet je znatno niži, rehabilitacija brža, a brži je i povratak svakodnevnim aktivnostima. Osnovni preduvjeti za uspješnu primjenu artroskopije 1. MTF zgloba jesu pažljivo prijeoperacijsko planiranje, izvanredno dobro poznavanje regionalne anatomije, striktno praćenje pravila izvođenja zahvata, dobra tehnika te iskusan operater. Osnovnim indikacijama za artroskopiju 1. MTF zgloba danas se smatraju početni stadiji haluksa rigidusa, osteohondritis disekans glave 1. metatarzalne kosti, sinovitisi različite etiologije te patološki procesi sezamskih kostiju palca stopala. U ovom članku opisujemo indikacije, tehniku, komplikacije, kao i perspektivu artroskopije 1. MTF zgloba, uz detaljan pregled suvremenih literaturnih podataka.
This review is directed at preventive health professionals, anatomic pathologists and technicians to focus their attention on the rapidly growing field of safe formalin practices. An updated overview ...of the most recent improvements in preventive measures versus formaldehyde (FA) in the anatomic pathology laboratories (APL) is provided. The occupational hygienist role and the required knowledge for a modern and clear occupational exposure assessment are described. Real-time, in-continuous, commercial analyzers for repeated FA exposure assessment are considered to evaluate technical changes in air monitoring programs, introduced to mitigate FA emissions, in compliance with the adopted limit values. To better choose the adequate instrumentation, the main features of each FA monitoring instrument recently introduced on the market are listed. Moreover, the main features of the modern workflow setting in APL are summarized. A computer-based scientific and non-scientific reports search by key-words was performed on PubMed, Web of Science, Google Scholar and Google Patents databases, querying the following topics: i) grossing workstation for ergonomic layout, ii) commercially available direct reading tools to measure formalin, iii) real-time, in-continuous FA monitoring instruments for sale. This review represents a useful tool to summarize the technical requirements and expert know-how necessary to minimize FA emissions and produce an exhaustive FA assessment in the APL.
Ovaj pregled usmjeren je na preventivne zdravstvene radnike, anatomske patologe i tehničare kako bi svoju pozornost usredotočili na brzo rastuće područje sigurnih formalinskih praksi. Ažurirani pregled nudi najnovija poboljšanja preventivnih mjera u odnosu na formaldehid (FA) u laboratorijima za anatomsku patologiju (APL). Opisana je uloga higijeničara na radu i potrebna znanja za modernu i jasnu procjenu izloženosti na radu. Komercijalni analizatori u stvarnom vremenu za kontinuiranu procjenu izloženosti FA razmatraju se za procjenu tehničkih promjena u programima praćenja zraka, uvedenim radi ublažavanja emisija FA, u skladu s prihvaćenim graničnim vrijednostima. Kako bi se bolje odabrala odgovarajuća instrumentacija, navedene su glavne značajke svakog instrumenta za praćenje FA koji je nedavno predstavljen na tržištu. Štoviše, sažete su glavne značajke suvremenih postavki tijeka rada u APL-u. Računalno zasnovano pretraživanje znanstvenih i neznanstvenih izvješća po ključnim riječima provedeno je u bazama podataka PubMed, Web of Science, Google Scholar i Google Patents, s težištem na sljedeće teme: i) prikupljanje radnih stanica za ergonomski raspored, ii) komercijalno dostupni alati za izravno očitanje mjerenja formalina, iii) instrumenti za kontinuirano praćenje FA u stvarnom vremenu u prodaji. Ovaj pregled predstavlja koristan alat za sažimanje tehničkih zahtjeva i stručnog znanja potrebnog za minimiziranje emisija FA i izradu iscrpne procjene FA u APL-u.
Alergija na kravlje mlijeko najčešća je alergijska bolest u ranom djetinjstvu. Oko 80% proteina prisutno je u krutoj frakciji (kazeini, kazeinski kompleks), a oko 20% u tekućoj frakciji (sirutki) ...mlijeka. Sirutka sadrži α-laktalbumin (Bos d 4) i β-laktoglobulin (Bos d 5), albumin goveđeg seruma (Bos d 6), imunoglobuline (Bos d 7) i laktorferin. Ukupni kazein (Bos d 8) čine četiri različite frakcije: αS1-kazein (Bos d 9), αS2-kazein (Bos d 10), β-kazein (Bos d 11) i κ-kazein (Bos d 12). Za određivanje tih pojedinačnih alergenskih molekula primjenjuje se tzv. komponentna dijagnostika (engl. Component Resolved Diagnosis, CRD), koja je omogućila identifika- ciju glavnih (Bos d 4 i Bos d 5 i sve kazeinske molekule) i sporednih (Bos d 6, Bos d 7 i laktoferin), odnosno križno reaktivnih (Bos d 5 i Bos d 6) alergenskih molekula. Buduća istraživanja omogućit će određivanje dijagnostičke značajnosti otkrivanja pojedinačnih aler- genskih molekula. Veliki napredak očekuje se i u području molekularne biologije, genomike, proteomike i bioinformatike.
Broj blizanačkih trudnoća u konstantnom je porastu. Jedan od razloga tome je i odgođeno majčinstvo na kojeg se brojne žene zbog ritma i stila života odlučuju sve češće. Starija životna dob žene ...rezultira češćim zanošenjem uz pomoć medicinski potpomognute oplodnje i posljedično većim brojem višeplodnih trudnoća. Blizanačke trudnoće nose sa sobom veći rizik od perinatalnog i neonatalnog morbiditeta i mortaliteta. To se posebno odnosi na monokorionske trudnoće. Ultrazvuk kao dijagnostičko sredstvo, predstavlja najvažniju metodu za redovito praćenje takvih trudnoća. Njegova važnost očituje se u ranoj detekciji kongenitalnih malformacija, intrauterine smrti jednog od blizanaca, diskordantnog rasta gemina i otkrivanju žena rizičnih za prijevremeni porođaj ali i detekciji i praćenju težih patologija posebno specifi čnih za monokorionske trudnoće poput međublizanačkog transfuzijskog sindroma (TTTS-a), blizanačke sekvencije anemijje i policitemije (TAPS) i blizanačkog sindroma retrogradne arterijske perfuzije (TRAP). Svaka blizanačka trudnoća komplicirana patologijom trebala bi biti redovito kontrolirana u tercijarnom centru za ginekologiju i opstetriciju.
Svjetlostanični karcinom bubrežnih stanica najčešći je oblik raka bubrega. Klinički je uglavnom asimptomatski, a samo se kod manjeg postotka bolesnika očituje hematurijom, tupom boli i palpabilnom ...masom u trbuhu. Najčešće se otkrije slučajno tijekom radioloških pregleda zbog nekoga drugog razloga. Dijagnoza raka bubrega potvrđuje se patohistološkim nalazom nakon provedene dijagnostičke obrade. Odluka o liječenju donosi se temeljem kliničke procjene stadija bolesti i drugih čimbenika rizika. Ovisno o tome, mogućnosti liječenja uključuju kirurški zahvat, sustavnu terapiju malim molekulama, imunoterapiju, kemoterapiju u odabranih bolesnika te palijativnu radioterapiju. U tekstu koji slijedi predstavljene su kliničke upute radi standardizacije postupaka i kriterija postavljanja dijagnoze, liječenja i praćenja bolesnika s rakom bubrega u Republici Hrvatskoj.
Cilj: Ispitati prevalenciju maternalne, placentalne i porođajne patologije u nedonoščadi vrlo male rodne mase. Ispitanici i Metode: Grupu ispitanika čine sve majke čije su trudnoće završile porodom ...žive nedonoščadi vrlo male rodne mase u Kliničkom bolničkom centru Osijek od 2015. do 2019. godine. Podatci su prikupljeni iz medicinske dokumentacije i bolnič kog informacijskog sustava te obrađeni računalnim programom R, verzija 3.5. Rezultati: Incidencija poroda nedonoščadi vrlo male rodne mase iznosila je 2,8 %. Među majčinim komorbiditetima ističu se hipertenzivni poremećaji (20,6 %), anemija (8,1 %) i hipotireoza (10,3 %). Najučestalija prethodna ginekološka oboljenja majki bili su miomi (3,3 %). Zabilježene majčine infekcije bile su intraamnijske infekcije (26,5 %), urinarne (10,3 %) te nespecificirane infekcije (10,7 %). Neki oblik abrupcije posteljice imalo je 9,9 % majki. Kod nedonoščadi najčešći patološki stav ploda bio je stav zdjelicom (16,5 % slučajeva). U opstetričkih komplikacija najveću prevalenciju imali su prijevremeno prsnuće vodenjaka (37,1 %), mekonijska plodna voda (18,4 %), oligohidramnion (11,4 %) i predstojeća asfiksija (14,3 %). Zaključ ak: Ovom studijom istaknute su učestale komplikacije trudnoća i poroda nedonoščadi vrlo male rodne mase. Izdvajanjem najučestalije patologije, ovom presječnom studijom olakšano je generiranje hipoteze za daljnje prospektivne studije koje bi potencijalno utvrdile uzročno-posljedičnu vezu među istaknutim patološkim stanjima.
Zavod prije Zavoda Seiweth, Sven; Batelja Vuletić, Lovorka; Kolić, Marko
Acta medico-historica Adriatica,
12/2022, Volume:
20, Issue:
2
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Autorima rada cilj je prikazati osnutak Zavoda za patologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U radu se analiziraju prve godine Zavoda za patologiju, odnosno razdoblje od 1918. do 1922. ...Naglasak je na izgradnji Zavoda i poteškoćama na koje se pritom nailazilo. U tekstu će biti govora i o osobama koje su bile ključne za pokretanje Zavoda za patologiju. U literaturi se do sada uglavnom navodilo kako je ključna osoba za pokretanje Zavoda za patologiju bio Sergej Saltykow, patolog ruskog podrijetla. Iako je Saltykowljeva uloga neupitna, cilj je rada prikazati još neke koji su u većoj ili manjoj mjeri pridonijeli osnutku Zavoda. Tako će ovdje više riječi biti o Vaclavu Neumannu, Đorđu Joanoviću, Walteru Berlingeru i drugima. Dan je i kraći kontekst s naglaskom na osnutak Medicinskog fakulteta i patologiju u Zagrebu prije osnutka Zavoda za patologiju. Svakako treba istaknuti Prosekturu javnih zdravstvenih zavoda grada Zagreba i zemaljskog zavoda u Stenjevcu te Ljudevita Juraka kao prvog predstojnika. Prosektura je imala ključnu ulogu za razvoj sudske medicine i patologije u Hrvatskoj. Osim dostupne literature, rad je većim dijelom napisan na temelju arhivske građe koja se pretežno nalazi u arhivu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
The authors of the paper aim to present the foundation of the Department of Pathology at the University of Zagreb. The first years of the Department of Pathology, from 1918 to 1922, will be analysed in the paper. The emphasis is on the construction of the Department and the difficulties encountered at the same time. Also, persons who were crucial for the establishment of the Department of Pathology will be discussed. So far, the literature has mostly stated that the initiator of the Department of Pathology was Sergej Saltykow, a pathologist of Russian descent. Although Saltykow’s role is unquestionable, the aim is to present more persons who have more or less contributed to the establishment of the Department. Thus, more will be said about Vaclav Neumann, Đorđe Joanović, Walter Berlinger and others. Besides, the paper will provide a brief context focusing on the establishment of the School of Medicine and pathology in Zagreb before the foundation of the Department of Pathology. The Pathoanatomic Service of The Public Health Divisions in the City of Zagreb and Ljudevit Jurak, the first head of this institution, should certainly be pointed out. The Pathoanatomic Service played a key role in the development of forensic medicine and pathology in Croatia. In addition to available literature, the paper is based on archival materials found in the School of Medicine University of Zagreb archive.
Mijelodisplastični sindrom (MDS) klonski je poremećaj krvotvorne matične stanice karakteriziran neučinkovitom hematopoezom i citopenijom u perifernoj krvi, a u oko trećine bolesnika može doći do ...progresije poremećaja u akutnu mijeloičnu leukemiju (AML). Dijagnoza MDS-a postavlja se nakon analize periferne krvi i koštane srži, a ovisno o postotku blasta u koštanoj srži, broju citopenija te citogenetičkim abnormalnostima, određuju se prognostički indeksi (engl. International Prognostic Scoring System – IPSS, Revised International Prognostic
Scoring System – IPSS-R, WHO Prognostic Scoring System – WPSS). Dosad su provedena brojna istraživanja o molekularnim mehanizmima i epigenetičkim putovima u mijelodisplastičnom sindromu te njihovu prognostičkom i terapijskom značenju, ali je malo studija o važnosti mikroRNK (miRNK) u MDS-u. U posljednjih nekoliko godina objavljeni su brojni rezultati o utjecaju aberantnog izražaja miRNK u malignim poremećajima, pri čemu su se miRNK-i pokazali kao geni koji suprimiraju tumor ili onkogeni. U pojedinim su tumorima miRNK-i prepoznati kao dijagnostički i prognostički parametri te mogući terapijski ciljevi. U ovom radu donosimo pregled dosadašnjih rezultata o ulozi miRNK u MDS-u.
Adenokarcinom prostate najčešća je zloćudna neoplazma u muškaraca u Republici Hrvatskoj. Klinički je često asimptomatski, a najčešće se otkriva na osnovi povišenih vrijednosti PSA u serumu. Odluka o ...liječenju
donosi se na temelju TNM-klasifikacije, gradusne skupine i vrijednosti PSA. Klinički lokalizirana bolest vrlo se uspješno liječi radikalnom prostatektomijom ili radikalnom radioterapijom s hormonskom terapijom ili bez nje. Klinički lokalno uznapredovala bolest najčešće se liječi združenom primjenom radikalne radioterapije i hormonske
terapije. Metastatska bolest godinama se može kontrolirati androgenom deprivacijom, a nakon razvoja kastracijski rezistentne bolesti opravdani su kemoterapija ili dodatni oblici hormonske terapije. U radu su prikazane kliničke upute radi ujednačenja postupaka i kriterija postavljanja dijagnoze, liječenja i praćenja bolesnika s rakom prostate u Republici Hrvatskoj.
Pozadina: Postoji velik broj kirurških tehnika rekonstrukcije defekta donje usne. Kontinuirano se usavršavaju stare metode i promoviraju nove. Ova studija imala je za cilj ocijeniti kirurški ishod ...naše tehnike rekonstrukcije ograničenog defekta donje usne, nastalog nakon resekcije tumorom zahvaćenog segmenta. Osnovu tehnike čini jednostrana ili obostrana preostala muskulatura depresora usnog kuta i donje usne, ovisno o središnjoj ili bočnoj lokalizaciji defekta. Metode: Nakon ablacije tumora, nastali djelomičan pravokutni defekt svih slojeva donje usne rekonstruiran je s predloženom tehnikom u lokalnoj anesteziji. Istezanjem, rotacijom i podizanjem preostalog tkiva donje usne i obraza nadomjestili smo defekt do 75% njezine širine. Ocijenili smo metodu temeljem postignutih funkcionalnih i estetskih rezultata, kao i prisutnosti komplikacija te duljine trajanja bolničkog liječenja. Rezultat: Ukupno 11 bolesnika muškog spola s planocelularnim karcinomom donje usne, srednje životne dobi od 72 godine, uspješno je liječeno predloženom tehnikom. Medijan veličine tumora bio je 3 cm, a boravka u bolnici tri dana, za vrijeme kojega je uspostavljena potpuna oralna kompetencija i omogućen razumljiv govor. Nismo zabilježili prisutnost ranih niti kasnih komplikacija. Postigli smo trajan vrlo dobar funkcionalni i estetski rezultat uz odsutnost bolesti nakon razdoblja praćenja duljeg od 36 mjeseci. Zaključak: Ova predložena tehnika nije kirurški zahtjevna, izvodi se u jednom aktu u lokalnoj anesteziji i kratkom vremenu. Njezinom primjenom rekonstruira se defekt usne s tkivom očuvane motorne i senzibilne inervacije. Oporavak je brz i gotovo potpun, a estetski izgled bolesnika je dojmljiv.
PDF
