Pinealne ciste se pojavljuju u svim dobnim skupinama, a najviše kod odraslih u 4. desetljeću života. U nalazima magnetske rezonance (MR) mozga pojavljuju se kod 1,3% do 4,3% bolesnika s različitim ...neurološkim simptomima te kod 10,8% asimptomatskih zdravih dobrovoljaca. Dijagnoza ciste pinealne žlijezde se postavlja pomoću MR mozga s utvrđenim radiološkim kriterijima koji razlikuju benignu pinealnu cistu od ostalih tumora ove regije. Nedavne studije pomoću transkranijske sonografije (TCS) mozga su pokazale da TCS može prikazati pinealnu žlijezdu i cistu, a nalazi odgovaraju nalazima na MR mozga. TCS se u budućnosti može upotrebljavati u praćenju veličine ciste pinealne žlijezde. Pinealne ciste najčešće nemaju kliničkog značenja te ostaju asimptomatske godinama. Najznačajniji simptomi su glavobolja, vrtoglavica, vidni i okulomotorni simptomi te opstruktivni hidrocefalus. Rjeđe se opisuju ataksija, osjetna i motorička oštećenja. mentalne i emocionalne tegobe, epilepsija, poremećaj cirkadijanog ritma, hipotalamične disfunkcije te sekundarni parkinsonizam. Simptomatske ciste mogu biti promjera od 7 mm do 45 mm, dok su asimptomatske ciste promjera do 10 mm, iako dosadašnje studije pokazuju kako veličima ciste i pojava simptoma ne moraju biti povezane. Postoji suglasnost da se operacijski zahvat provodi kod bolesnika s hidrocefalusom, progresijom neuroloških simptoma ili kod povećanja ciste pinealne žlijezde. Uzorak tkiva može se dobiti otvorenom operacijom, stereotaksijom ili neuroendoskopijom.
U radu je prikazano tromjesečno muško dojenče kod kojega je na rengenu pluća i računalnoj tomografiji, nađena homogena ovalna tvorba u prednjem gornjem sredoprsju. Tvorba je svojim neobičnim izgledom ...upućivala na dobroćudni tumor. Kod dojenčeta je proveden kortikosteroidni test s metilprednisolonom 1 mg/kg tjelesne mase tijekom sedam dana. Osmoga dana učinjena je rengenska snimka pluća, na kojoj je uočljivo znatno smanjenje tvorbe, što je bio dokaz da je riječ o hiperplaziji timusa, a ne o tumoru.
Tolosa-Huntov sindrom nespecifična je granulomatozna upala kavernoznog sinusa, gornje orbitalne fisure i orbitalnog vrha. Uključuje epizode jednostrane orbitalne boli koja može trajati nekoliko ...tjedana, lezije 3, 4. ili 6, a rijetko 2, 5, 7 i 8. kranijalnog živca. Karakteriziran je remisijama i egzacerbacijama te može izazvati trajne neurološke ispade zahvaćenih živaca. Prikazan je tijek bolesti kod bolesnika čiji je inicijalni simptom bio postupni gubitak vida desnog oka te potom neuralgične boli u području desne orbite i lica. Dijagnoza je potvrđena biopsijom te je provedena kortikosteroidna terapija. Egzacerbacija bolesti zahtijevala je ponovni kirurški zahvat, eksciziju fibroznog tkiva kavernoznog sinusa, kao i prolongiranu kortikosteroidnu terapiju.
Patohistološka dijagnoza igra ključnu ulogu u terapijskom pristupu raku te djeluje i kao prognostički čimbenik. Histološki stupanj je brojčani izražaj diferencijacije tumora i vezan je uz prognozu ...tumorske bolesti u pojedinog bolesnika. Danas je u širokoj uporabi Brodersov sustav histološkog stupnjevanja u karcinomima pločastog epitela. Noviji podatci ukazuju na to da se morfologija i biološko ponašanje stanica u invazivnim dubokim dijelovima malignog tumora razlikuju od središnjih i površinskih dijelova istoga tumora. Novi sustav ICG (invasive cell grading . stupnjevanje invazivnih stanica) predložen je kao bolji prognostički čimbenik u složenom dijagnostičkom i terapijskom pristupu bolesniku s malignim tumorom. Brojna su istraživanja potvrdila da se novi sustav ICG može s dovoljnom sigurnošću rabiti u patohistološkom stupnjevanju malignih tumora umjesto "starog" Brodersovog načina.
Prikazujemo neobičan slučaj iznenadne pojave boli u lijevom testisu kod bolesnika u kojeg je prethodno učinjena
desnostrana orhidektomija zbog hemoragijskog infarkta. Izvršena je djelomična ...orhidektomija s potpunim uklanjanjem lezije
i rekonstrukcijom parenhima testisa. Histopatološkom obradom potvrđen je segmentalni infarkt testisa bez prisutnosti zloćudne
bolesti. U bolesnika je nakon toga primjenjena protuzgrušavajuća terapija.
Od svih endoskopski odstranjenih polipoidnih izraslina želuca oko 75% čine pravi želučani polipi. Prema histološkom tipu dijele se na hiperplastične, žlijezdane cistične i adenomatozne polipe. ...Adenomatozni polipi su prave neoplazme, dok hiperplastični polipi nose rizik maligne promjene. Na osnovi sadašnjih spoznaja prikazan je algoritam liječenja želučanih epitelijskih polipa.
Sindrom reverzibilne posteriorne leukoencefalopatije klinički se prezentira glavoboljom, konfuzijom, epileptičkim napadajima i smetnjama vida. Na magnetskoj rezonanciji (MR) mozga vidljiv je edem ...koji zahvaća bijelu tvar parijetookcipitalnih regija. U početku je taj sindrom etiološki bio povezan uz arterijsku hipertenziju, bubrežne bolesti i imunosupresivnu terapiju. U posljednje vrijeme prepoznati su i drugi uzroci poput eklampsije, hemolitičko-uremičkog sindroma, bolesti vezivnog tkiva, malignih bolesti itd. Autori opisuju slučaj 72-godišnje bolesnice s anamnezom dugogodišnje oscilatorne arterijske hipertenzije koja je naglo izazvala smeteno stanje popraćeno glavoboljom, lijevom homonimnom hemianopsijom i lijevom hemiparezom, povezano s naglim povišenjem vrijednosti krvnog tlaka. Na MR-u mozga opisana je opsežna lezija bijele tvari, koja je zahvaćala desni parijetalni i okcipitalni režanj, splenijum korpusa kalozuma i lijevi okcipitalni režanj, poglavito suspektna na ekspanzivni proces. Međutim, nakon opsežne dijagnostičke obrade postavljena je dijagnoza reverzibilne posteriorne leukoencefalopatije, etiološki povezane s arterijskom hipertenzijom. Bolesnica je trenutačno uredna neurološkog statusa, kontrolni MR mozga pokazao je potpunu regresiju opisane lezije bijele tvari.
Svrha je ovoga rada predstaviti tri odvojena slučaja pacijenata na čijem je jedinome funkcionalnom oku izvršena keratoplastika. Sva su tri pacijenta slijepa na drugo oko zbog različitih oftalmoloških ...bolesti te im se na jedinome funkcionalnom oku razvila keratopatija koja je zahtijevala transplantaciju rožnice. Na svim pacijentima izvršen je postupak keratoplastike te im je najbolje korigirana vidna oštrina nakon keratoplastike na zahvaćenome oku iznosila od 0,05 do 0,2. U rasponu od tjedan do mjesec dana pacijentima je vidna oštrina, nakon postupka keratoplastike, iznosila 1,0 uz piggyback sustav nošenja kontaktnih leća.
Cilj je ovoga prikaza slučaja prikazati postupak crosslinkinga u ekstremno tankih rožnica. Pacijent u dobi od 15 godina primljen je na kliničku obradu i liječenje zbog progresivnoga i uznapredovaloga ...keratokonusa desnoga oka. Pacijentu je u dvjema ustanovama predložen zahvat keratoplastike s obzirom na to da nije mogao nositi kontaktne leće zbog ekstremne progresije keratokonusa. Debljina rožnice desnoga oka iznosila je 328 μm. Postupak crosslinkinga izveden je prema Drezdenskome protokolu. Mjesec dana i šest mjeseci nakon provedenoga postupka crosslinkinga rožnice desnoga oka nije vidljiva daljnja progresija keratokonusa te je vidna oštrina iznosila 1,0 uz piggyback sustav kontaktnih leća.
Unatoč ranom otkrivanju sve većeg broja bolesnika s klinički lokaliziranim (T1/2) rakom prostate uloga zdjelične limfadenektomije ostaje neprijeporna u smislu točnog utvrđivanja histološkog ...stupnjevanja kao pouzdanog prognostičkog pokazatelja. S tim ciljem proširena limfadenektomija nadmašuje ograničenu limfadenektomiju te uz dobru kiruršku tehniku ne doprinosi značajno operacijskom pobolu, dok istodobno omogućava utemeljeno indiciranje dodatnog liječenja. Samo se u bolesnika s vrlo niskim rizikom od regionalnih limfnih metastaza (nepalpabilni T1 karcinom, PSA <10 i Gleasonov zbir <6) limfadenektomija može izostaviti kao sastavni dio radikalne prostatektomije, što ovisi o mišljenju operatera i bolesnika. U svih ostalih bolesnika opravdano je učiniti limfadenektomiju, makar i u ograničenim okvirima, a sve se više zastupa mišljenje o nužnosti proširene zdjelične limfadenektomije. Osobito se naglašava potreba uske suradnje s kliničkim patologom. U onkološkom smislu zdjelična limfadenektomija je najvjerojatnije bez terapijskog učinka u visoko selekcioniranih bolesnika s povoljnim prognostičkim pokazateljima. Iako su podaci o terapijskom učinku proširene limfadenektomije malobrojni i proturječni, postoje uvjerljive indicije o mogućem terapijskom učinku takvog pristupa osobito u bolesnika s mikrometastazama.
