V prispevku avtorica analizira pedagoško prakso študentov prve generacije pedagoškega študija francoščine na Filozofski fakulteti Univerze v Ljubljani. Uporabljena instrumenta sta dva dela pedagoške ...mape - vprašalnik za študente in končna refleksija. V študijskem letu 2014/15 je pedagoško prakso opravilo vseh 12 študentov pedagoške smeri. Iz analize vprašalnikov in refleksij je razbrati, da so bili z opravljeno prakso večinoma zadovoljni, pokazale pa so se tudi pomanjkljivosti, ki jih bomo v bodoče skušali popraviti. Avtorica opozarja tudi na nekatere pomanjkljivosti na sistemski ravni.
Cilj je ovoga istraživanja bio ispitati odnose između jedne ponašajne definicije kvalitetne pedagoške prakse (ISSA) i implicitnih teorija o darovitim učiteljima na četiri skupine sudionika (N = 199). ...Ako je darovitost cijenjena u različitim domenama, uključujući obrazovanje, tko su daroviti učitelji i koje su njihove odlike? Uporabom analize profila, i učitelji početnici (n = 47) i ekspertni učitelji (n = 61) procijenili su ponuđeni skup indikatora kvalitetne pedagoške prakse kao visoko indikativan za primjerne darovite učitelje. Taj podatak pruža podršku konstruktnoj valjanosti operacionalizacije darovitih učitelja kao onih koji kompetentno pokazuju konsenzusno dogovorene indikatore kvalitete na visokoj razini u različitim područjima pedagoške prakse. Rezultati su interpretirani u skladu sa suvremenim, empirijski utvrđenim utjecajem učitelja na učenikovo učenje i ishode toga učenja. Poseban je naglasak stavljen na ponašajnu operacionalizaciju kvalitetne pedagoške prakse, kao i na načine kako se ona preklapa s konstruktom darovitosti i njezinom manifestacijom u odrasloj dobi (u kompetentnosti, u ekspertnosti, i na kraju, u eminentnosti), uz prijedlog ubrajanja obrazovanja u jedno od domena darovitosti.
Cilj ovog istraživanja je da analizira kako nastavnici fizičkog vaspitanja u Portugalu organizuju svoju nastavu, uzimajući u obzir različite nastavne modele. Osim toga, pokušali smo da shvatimo ...postojeći odnos između toga u praksi, nastavnikovog vlastitog iskustva, formiranih stavova i uticaja završenog obrazovanja u ovoj struci, odnosno postojećeg odnosa između pedagoškog rada i habitusa, posmatranog kao proizvoda istorijskih okolnosti, kao i definisanih pricipa empirijskih saznanja u grupnoj i pojedinačnoj praksi u specifičnim kontekstima. Na osnovu kvalitativne metodologije, istraživanje je usmjereno na grupu od 15 nastavnika s različitim nivoima obrazovanja, od kojih su neki završili neke od najuglednijih škola u Portugalu, npr. Nacionalni institut za fizičko vaspitanje, a neki najpoznatije portugalske fakultete na ovom polju studija osnovane početkom 1990-ih. Došli smo da zaključka da nastavnici preferiraju dobro strukturirane časove, na osnovu jasnog planiranja, a ne zanemarujući pri tom motivaciju učenika. Štaviše, postojanje različitih pedagoških praksi (kao i stavova), je moguće zbog različitog načina studiranja u specifičnom istorijskom kontekstu kao i različitih iskustava, ličnosti i motivacije svakog nastavnika. Ove razlike ukazuju da postoji veza između pedagoške prakse i habitusa, što znači iskustva stečenog u različitom kulturnom, političkom i obrazovnom okruženju.
U prvom dijelu članka predstavljene su osnovne značajke holističke pedagogije. Najprije su opisana načela i temeljno ishodište koje u središte postavlja čovjeka kao osobu. Time su postavljeni okviri ...teorije za daljnju tematizaciju pedagoške prakse u predškolskom odgoju. Autori se u nastavku oslanjaju na iskustvo holističke pedagogije na području katoličkoga školstva. Postavljena su ključna težišta koja isprepliću novosti obrazovnog okruženja i vrijednosti katoličke škole. Posebice je istaknut stvaralački aspekt. U drugom dijelu autori opisuju pedagoška načela na primjeru Vrtića Dobroga pastira koji djeluje u Zavodu sv. Stanislava u Ljubljani. Katolički vrtić potvrđuje i razvija holističke pristupe na mnogim područjima u odgoju djece toga uzrasta.
Stručno-pedagoška praksa integrirani je dio obrazovanja i osposobljavanja budućih odgajatelja. U traženju odgovara na pitanje je li inicijalno obrazovanje odgajatelja organizirano u skladu sa ...zahtjevima suvremene prakse, u ovom su istraživanju ispitivani stavovi i mišljenja studenata (N=235) Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, o provedbi stručno-pedagoške prakse u dječjim vrtićima, uz istodobno sagledavanje i analiziranje poteškoća koje na tom području opažaju i na koje nailaze. U teorijskom dijelu ovog rada propituje se međuodnos kvalitete obrazovanja odgojitelja i suvremene koncepcije stručno-pedagoške prakse, koji se u empirijskom dijelu provjerava na odabranom istraživačkom uzorku. Jednim One Sample T- Testom potvrđeni su pozitivni stavovi studenata ranog i predškolskog odgoja o provedbi stručno-pedagoške prakse. U području korelacijskog nacrta potvrđena je statistički značajna povezanost (Spearman) između pojedine godine studija i procjene prakse, odnosno zadovoljstva studenata i uspješnosti stručno-pedagoške prakse. Studenti treće godine studija razlikuju se od studenata prve i druge godine studija u smjeru manje iskazanog zadovoljstva stručno-pedagoškom praksom.
Pojam pedagoškog takta teško je teorijski definirati i operacionalizirati u praksi. Cilj ovog rada je analiza ovog konstrukta koji se često koristi u teoriji i praksi, a koji se u literaturi ...različito određuje i razumije. Unatoč tome što se načelno shvaća da je pedagoški takt krucijalan u odgojno‑obrazovnom djelovanju, taj je fenomen još uvijek obavijen velom mističnosti i zbog toga doveden na rubno područje odgojno‑obrazovnog diskursa jer nije podložan biheviorističkom, mjerljivom i konceptualno tehničkom jeziku. Pedagoški takt naziva se i »draguljem pedagoškog umijeća«, za koje se podrazumijeva da se razvija teorijskim razumijevanjem odgojno‑obrazovnog procesa, a usavršava tijekom prakse. Učitelj s izraženim pedagoškim taktom na prvo mjesto stavlja dobrobit i interese učenika, poštuje učenike i njihove posebnosti, sposoban je protumačiti njihove misli, razumijevanje, osjećaje i želje te obzirno i primjereno djelovati u složenim i nepredvidivim odgojno‑obrazovnim situacijama. Pedagoški takt pruža učiteljima temelj za stalno unaprjeđivanje prakse, vlastitih pedagoških stavova i vrijednosti, ali i kritičko promišljanje kurikuluma.
Ovaj rad bavi se dihotomijom između poučavanja nastavnih predmeta i obrazovnih znanosti (pedagogije) u kontekstu učiteljskog znanja i njihove nastavne prakse. Prema toj dihotomiji naglasak se stavlja ...na fragmentaciju sadržaja povezanih s nastavnim predmetom i onih povezanih s nastavnim procesom. Svrha je ovog rada pokazati odnos habitusa i praktičnog obrazovanja na pedagošku nastavnu praksu nastavnika. Rad se posebno usredotočuje na pitanja habitusa, koji se smatra važnijim od formalnih smjernica i preporuka, koje su ili rezultat službenih dokumenata ili učiteljeva formalnog obrazovanja. Pravo mjesto za ispitivanje utjecaja habitusa jest upravo praktična nastava, jer se samo u praksi habitus pokazuje u svim svojim dimenzijama. Ključni rezultati upućuju na problem raskoraka između školskog habitusa i obiteljskog habitusa određenog djeteta. Zbog utjecaja habitusa učitelji moraju usklađivati tri vrste znanja. To su: znanje o nastavi i praksi, znanje o sredini iz koje učenik dolazi i znanje o vlastitim uvjerenjima i stavovima. Veza i interakcija između svih tih vrsta znanja trebala bi pomoći u prevladavanju navedene podjele. Takva interakcija vodi prema novim mogućnostima istraživanja i unapređivanja nastavničke prakse, već i u fazi praktičnog obrazovanja, a također pruža i mogućnost izlaska iz okvira jednostavne transformacije učiteljevog vlastitog iskustva u praksu.
Psihologijskim je istraživanjima utvrđeno da, ako želimo sretne učenike, ne trebamo im pomoći samo u rješavanju potencijalnih poteškoća, već se trebamo usmjeriti i na ono pozitivno što kod njih ...postoji, njihove potencijale i talente. Potrebno je i iz pedagogijske perspektive istražiti na što se najčešće usmjeravamo kod učenika. Stoga, svrha je ovog rada utvrditi zastupljenost pozitivne orijentacije u odgoju u hrvatskim znanstvenim pedagoškim časopisima, odnosno koliko se u pedagoškim istraživanjima posvećuje pozornosti učenikovim potencijalima i talentima te uvjetima za njihovo ostvarivanje, u odnosu na čestoću bavljenja odgojnim problemima i neutralno usmjerena istraživanja. Rezultati analize ukazuju na manjak istraživanja i teorijskih radova iz perspektive pozitivne orijentacije u odgoju te na potrebu za dubljim teorijskim i praktičnim promišljanjem samog pojma “pozitivna orijentacija u odgoju”, koji ne ostaje više samo na razini odgojno-obrazovnog načela. Takvo promišljanje pojma s obzirom na pedagogijske pojmove može pridonijeti teorijskim spoznajama, ali i unaprijediti pedagošku praksu, što bi u konačnici moglo rezultirati češćim istraživanjem ovog, u pedagogiji, još uvijek zanemarenog područja.
PDF
