Kompetencija podrazumijeva sposobnost ili stručnost pojedinca za uspješno ovladavanje različitih ciljeva. Razlikuju se opće kompetencije, prenosive i neovisne o profesiji, i specifične kompetencije ...koje su profesionalno ovisne. Svaki pojedinac djeluje u svojem osobnom ili profesionalnom životu koristeći se jednima i drugima. Nastavnicima za obavljanje njihova posla potrebne su brojne kompetencije koje se u radu jednim imenom nazivaju pedagoškim kompetencijama koje, kao i ostale kompetencije, nisu statične i ne mogu se u potpunosti steći tijekom inicijalnog obrazovanja, nego su vrlo dinamične i razvijaju se cijelog života. U radu je predloženo i raspravljeno kako nastavnici tijekom svojega svakodnevnog rada mogu planirati i pratiti vlastiti razvoj pedagoških kompetencija ne bi li bili pasivni sudionici vlastitoga profesionalnog razvoja. Predložen je model ponavljajućih refleksija tijekom kojih se prikupljaju povratne informacije o učinkovitosti razvoja i utvrđivanja novih potreba za daljnji razvoj.
Zašto studirati filozofiju? Škerbić, Matija Mato
Filozofska istraživanja,
12/2022, Volume:
42, Issue:
4
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Pitanju zašto studirati filozofiju autor pristupa s afirmativnog gledišta te u radu argumentira pro philosophia, odnosno opravdava i promiče mogući upis studija filozofije u obzorju današnjice ...razmatrajući njegove izvanfilozofijske benefite. Autor tako progovara iz specifične perspektive te studij filozofije sagledava u oportunističkom i instrumentaliziranom rakursu. Naime, ne razmatra studij kao takav, njegovu filozofijsku opravdanost i kvalitetu, nego traži njegove potencijale u i za svijet današnjice. Dakle, ne za poslove poput nastavnik filozofije ili akademski filozof, već zapravo gotovo sve druge. U tom smislu, autor razrađuje deset mogućih benefita studija filozofije: (1.) razvoj kritičkog, logičkog i refleksivnog, (2.) skrbnog i (3.) kreativnog mišljenja; (4.) prepoznavanje i formuliranje (esencijalnih) pitanja; (5.) donošenje kvalitetnih odluka (engl. decision making) i zauzimanja stavova; (6.) razvijanja vještine rješavanja problema (engl. problem solving); (7.) vršenje etičke refleksije; (8.) pomaganje u prepoznavanju životnih vrjednota; (9.) promicanje ljudskog procvata i potrage za smislom; te zapravo (10.) vrši pripremu za niz mogućih zaposlenja izvan filozofskih struka.
In this paper, the author approaches the question of why one should study philosophy from an affirmative point of view and argues pro philosophia, i.e. he justifies and promotes the possible taking up of the study of philosophy in the present day by considering its extra philosophical benefits. Thus, the author speaks from a particular perspective, looking at the study of philosophy from an opportunistic and instrumentalised angle. Namely, he does not consider the study as such, its philosophical justification and quality, but looks for its potential in and for today’s world. That is, not for professions such as philosophy teachers or academic philosophers, but actually for almost everyone else. In this sense, the author elaborates ten possible benefits of studying philosophy: (1) Developing critical, logical and reflective, (2) careful and (3) creative thinking; (4) Identifying and formulating (essential) questions; (5) Making quality decisions (‘decision making’); (6) Developing problem-solving skills; (7) Enabling ethical reflection; (8) Identifying life values; (9) Human flourishing and the search for meaning; (10) Preparing for a range of possible professions outside the philosophical professions.
Straipsnyje aptariami šiuolaikinės mokymosi paradigmos suponuojami ir studijų procese praktikuojami reflektyvaus rašymo metodai, apimantys studentų mąstymo, jausmų, suvokimo bei elgesio kokybinius ...pokyčius ir išryškinantys jų gebėjimą matyti, patirti bei suprasti realiame pasaulyje vykstančius procesus juos reflektuojant. Tokiu būdu plėtojama galimybė pačiam besimokančiajam vertinti savo asmeninį augimą ir kurti individualų žinojimą. Straipsnyje pabrėžiama, kad, gerinant studentų profesinį vystymąsi ikimokyklinio ugdymo studijų procese, praktikuojami įvairūs reflektyvaus rašymo metodai, plėtojantys studentų reflektyvų mokymąsi. Daroma prielaida, kad reflektavimas apie patirtį yra mokymosi esmė. Straipsnyje pabrėžiamas esminis gebėjimas atsigręžti į mokymo–mokymosi procesą, jį apmąstyti ir vertinti, nuolat reflektuojant savo veiklą. Straipsnio problematiką apibūdina tyrimų rezultatai, atskleidžiantys, kad pedagoginės sąveikos ir mokymosi idėjas atspindintys metodai yra taikomi sąlyginai retai; juos taiko mažuma pedagogų; šiuolaikinės didaktikos raiška yra fragmentiška, dažniausiai taikant konkrečius mokymo / si metodus, sistemiškai nesiejant mokymo, mokymosi, vertinimo ir įsivertinimo reflektuojant procesų bei jų įgyvendinimo metodų; besimokantieji svarbiais mokymosi situacijų partneriais laiko savo bendramokslius, tačiau pedagogai neišnaudoja besimokančiųjų potencialo ir neatsižvelgia į jų mokymosi poreikius. Tai tapo ypač aktualu pakitus mokymosi sąlygoms COVID-19 pandemijos atveju, kuomet mokymo ir mokymosi procesas persikėlė į internetinę erdvę, tapo nuotoliniu. 2021 m. atliktas tyrimas, kuriuo siekiama nustatyti, kaip studentai studijų procese, tobulindami savo mokymąsi, praktikuoja reflektyvias technikas, kokias reflektyvių technikų strategijas taiko / rekomenduoja dėstytojai, siekdami mokymo ir mokymosi proceso kokybės. Straipsnį sudaro dvi dalys. Pirmojoje straipsnio dalyje aptariamos reflektyvų mokymąsi plėtojančios reflektyvios technikos. Antrojoje straipsnio dalyje pristatomi tyrimo rezultatai, atspindintys ikimokyklinio ugdymo studentų ir dėstytojų reflektyvių technikų taikymą studijavimo procese.
Straipsnyje analizuojamas reflektyvus mokymas(is), aptariami mokymo(si) taikant refleksiją lygmenys, reflektyvaus mokymo(si) metodai. Tyrimo tikslas - atskleisti būsimųjų muzikos pedagogų požiūrį į ...reflektyvaus mokymo(si) galimybes. Tyrimo tikslui pasiekti iškelti šie uždaviniai: 1) apibrėžti reflektyvaus mokymo(si) sampratą; 2) aptarti reflektyvaus mokymo(si) metodus; 3) empiriškai ištirti būsimųjų muzikos pedagogų požiūrį į reflektyvaus mokymo(si) galimybes. Tyrimo metodai: mokslinės literatūros analizė, anketinės apklausos rezultatų analizė. Tyrimas vyko 2019 m. balandžio mėnesį, kuriame dalyvavo 37 būsimieji muzikos mokytojai. Anketinės apklausos metodu buvo siekiama atskleisti būsimųjų muzikos pedagogų požiūrį į refleksijos aktualumą jų profesinio tobulėjimo procese, į veiksmingiausius refleksijoje taikomus metodus ir refleksijos taikymo galimybes muzikiniame ugdyme. Išanalizavus mokslinę literatūrą galima teigti, kad reflektyvus mokymas(is) yra procesas, kuriame patirtis paverčiama mokymusi. Reflektyvaus mokymo(si) metu galima stebėti savo asmeninį augimą ir rasti būdus tobulinti mokymo mokytis procesą. Tyrimas atskleidė, kad, pasitelkus refleksiją, analizuojant profesinę patirtį ieškoma sėkmingiausių problemos sprendimo būdų. Būsimųjų pedagogų ugdyme taikomi reflektyvaus mokymo(si) metodai užtikrina proceso individualizavimą ir asmeninio progreso įvertinimą. Sėkmingiausiai profesinė patirtis reflektuojama taikant dienoraščio rašymo, laisvosios asociacijos bei struktūruotos diskusijos metodus. Atliktas empirinis tyrimas atskleidė, kad būsimieji muzikos pedagogai mano, jog labiausiai refleksija padeda analizuoti savo mokymąsi, ugdyti kritinį mąstymą ir skatina tobulinti savo akademinius ir profesinius pasiekimus.Tiek ugdymo proceso, tiek būsimųjų muzikos pedagogų tobulėjime aktualiausias, respondentų nuomone, yra struktūruotos diskusijos metodas. Respondentai nurodė, kad refleksijos taikymas muzikiniame ugdyme leidžia mokytojui atpažinti ir įvertinti savo klaidas, moko vaikus vertinti savo muzikinius gebėjimus ir reikalauja mokytojo kūrybingumo. Tyrimas parodė, kad pedagogui, kaip nuolat besimokančiai asmenybei, reflektyvus mokymas(is) yra vienas svarbiausių veiksnių, padedančių nuolat atsinaujinti, permąstyti savo veiklą ir asmeniškai tobulėti.
Predmet ovog rada je simetrija i asimetrija nacionalizma i globalizma kao kvalitativan društveni odnos determinisan logosnim valentnostima (značaj, značenje i smisao) njihovih strukturnih segmenata. ...Cilj je otkrivanje simetrijskih i asimetrijskih mreža nacionalizma i globalizma koje prate njihove pozitivne i negativne dimenzije. Nacionalizam je, u osnovi, refleksija nacije i kao takav, sadrži sve bitne protivrečnosti nastajanja i razvoja nacije, njene povijesne i metafizičke kategorijalnosti. Nacionalizam kao cjelovit društveni fenomen, genetički strukturiran, može se sociološki identifikovati i objasniti, jedino kao simetrija njegovih pozitivnih i negativnih komponenti. Ne postoji “čista” nacija u idealno-tipskoj formi, koja reflektuje samo pozitivni nacionalizam, ali ni nacija koja reflektuje samo negativni nacionalizam. Redukovanje nacionalizma samo na njegovu negativnu stranu onemogućava otkrivanje njegove pozitivne strane. Refleksija nacionalizma nužno se odvija u državi, u kojoj pravo građanstva znači zadobijanje novog, višeg nivoa slobode, a to je jedina logika nacije. Nacija, država i građanin su tako, neodvojivi subjekti određene demokratske zajednice. Globalizam nije samorefleksija globalnog, već refleksija identitetskih simetrija pojedinih društava-država, koja obuhvata svestranu razmjenu njihovih fundamentalnih ljudskih vrijednosti i interesa. Centralno pitanje je na kojim kvalitativnim sadržajima se održava vladajuća simetrija globalizma i njena veza sa (ne)promjenjivošću suštine načina proizvodnje društvenog života. Odgovor na ovo pitanje nije moguć, bez identifikovanja simetrijskih mreža nacionalizma i globalizma, i njihovog kvalitativnog posredovanja, u kojem posebno značajnu ulogu ima država. Ovdje je sadržan originalan teorijsko-metodološki pristup u sociološkom razumijevanju simetrične refleksivnosti nacionalizma i globalizma u savremenom društvu. Teorijsko-empirijsko i sociološko imaginativno otkrivanje karaktera simetrije i asimetrije nacionalizma i globalizma, jedino može voditi naučno objektivnom i istovremeno društveno angažovanom znanju.
The subject of this paper is the symmetry and asymmetry of nationalism and globalism as a qualitative social relation determined by the logos valences (significance, meaning, and sense) of their structural segments. The aim is to establish symmetrical and asymmetric networks of nationalism and globalism that follow their positive and negative dimensions. Nationalism is, basically, a reflection of the nation that contains all the essential contradictions of the emergence and development of a nation, as well as its historical and metaphysical categorisation. Nationalism as a comprehensive, genetically structured social phenomenon can be socially identified and explained only as a symmetry of its positive and negative components. There is no ‘pure’ nation in an ideal-type form, which reflects only positive nationalism, and neither is there a nation that reflects only negative nationalism. Reducing nationalism only to its negative side prevents the discovery of its positive side. The reflection of nationalism necessarily takes place in a state where the right of citizenship means acquiring a new, higher level of freedom, constituting the only logic of the nation. Thus, the nation, state, and citizen are inseparable subjects of a certain democratic community. Globalism is not a self-reflection of the global but rather a reflection of identity symmetries of individual societies-states, which encompasses a comprehensive exchange of their fundamental human values and interests. The central question is what qualitative contents maintain the dominant symmetry of globalism and its relation to the (in)variability of the essence of social life generation. The answer to this question is not possible without the identification of symmetric networks of nationalism and globalism and their qualitative mediation, in which the state plays a particularly important role. They contain the original theoretical and methodological approach in the sociological understanding of the symmetrical reflexivity of nationalism and globalism in contemporary society. Only the theoretical and empirical as well as sociological and imaginative discovery of the nature of symmetry and asymmetry of nationalism and globalism can lead to scientifically objective and, at the same time, socially engaged knowledge.
Društveno korisno učenje (DKU) inovativna je metoda bazirana na iskustvenom učenju čijom je implementacijom u obrazovni sustav moguće ostvariti brojne dobrobiti za akademsku i društvenu zajednicu. ...Cilj istraživanja prikazanog ovim radom bio je ispitati percipirane dobiti DKU-a kod studenata socijalnog rada (N = 23) uslijed pilot-provedbe izbornog DKU kolegija na prvoj godini studija. Postavljena su tri istraživačka pitanja vezana uz studentsku percepciju dobitaka od sudjelovanja u projektima DKU-a za različite aktere u projektu, samoprocjenu zadovoljstva pojedinim elementima DKU-a te prijedloge za unaprjeđenje kolegija. Istraživačka pitanja razrađena su u anketi primijenjenoj po završetku kolegija; odgovori na pitanja otvorenog tipa obrađeni su metodom kvalitativne analize sadržaja, a odgovori na pitanja zatvorenog tipa kvantitativnom analizom podataka. Prema rezultatima, studenti prvenstveno prepoznaju brojne dobiti DKU-a za njih same na osobnoj i profesionalnoj razini, ali percipiraju i niz dobiti za korisnike, udruge i širu zajednicu. Nadalje, studenti su jako zadovoljni različitim elementima DKU-a te smatraju da im je omogućilo bolje upoznavanje prakse socijalnog rada. I, konačno, studenti predlažu (još) veći naglasak na pripremi i osmišljavanju projekata te na radu u udruzi/zajednici, kao i više refleksija usmenim putem. Rezultati govore u prilog povećanju kvota na DKU kolegiju i/ili implementaciji DKU-a na više kolegija na početku studija.
U prvom dijelu rada razmatra se važnost predškolskog obrazovanja u suvremenom društvu s obzirom na načela suvremenog obrazovanja te ukazuje na potrebu stručnog usavršavanja odgajatelja koji će biti ...sposobni dostići očekivane standarde. Rad se zatim bavi kompetencijama i razvijenom refleksijom odgajatelja, kao i nužnim stvaranjem uvjeta u kojima će se odgajatelji udaljiti od svijeta analognog i približiti svijetu digitalnog obrazovanja putem ICT usavršavanja, što će dovesti do uporabe odgovarajućih internetskih izvora. U empirijskom dijelu rada traži se odgovor na pitanje do koje se mjere u profesionalnom radu odgajatelji koriste elektroničkim izvorima u usporedbi s konvencionalnim izvorima informacija, njihovim prethodnim iskustvom i postojećim dokumentima. Prema glavnim istraživačkim rezultatima, bez obzira na rod, radno iskustvo ili obrazovnu razinu, odgajatelji se koriste internetskim izvorima manje nego konvencionalnim izvorima da bi unaprijedili kvalitetu rada. No, utvrđene su određene razlike među njima s obzirom na radno iskustvo, to jest ispitanici koji imaju kraće radno iskustvo više se koriste elektroničkim izvorima od svojih iskusnijih kolega. U završnom dijelu rada nude se zaključci i praktične implikacije provedenog istraživanja.
U ovom radu opisan je utjecaj izgradnje obalnog zida na postojećoj prirodnoj stjenovitoj obali na dinamiku valovanja ispred obale, na primjeru projektiranja plaže Kostanj u Rijeci. Analize postojećeg ...i projektiranog stanja valovanja provedene su korištenjem numeričkog modela valovanja Simulating Waves Nearshore (SWAN) uz primjenu autorskih algoritama neophodnih za prikaz rezultata numeričkih simulacija. Predviđa se proširenje postojeće plaže prema zapadnom dijelu uvale nasipavanjem prirodne obale te izgradnjom armirano-betonskih zidova prema moru. Zbog izgradnje obalnih zidova doći će do povećanja koeficijenta refleksije valova u odnosu na postojeću stjenovitu obalu. Ispred projektiranog zida, značajne visine valova juga 50 godišnjeg povratnog perioda povećat će se sa 2,20 na 2,50 m. U radu su opisane konstrukcijske metode umanjenja nepovoljnog učinka izgradnje obalnog zida na postojećoj stjenovitoj obali. Kao primjer opisano je i simulirano djelovanje zaštitnog podmorskog praga na polje valovanja ispred obalnog zida. Izgradnjom zaštitnog podmorskog praga s dubinom uronjenosti krune -2,0 m n.m. simulirane značajne visine valova juga 50 godišnjeg povratnog perioda su 1,90 m ispred projektiranog obalnog zida.
This paper describes the impact of a sea wall on an existing rocky coastline wave dynamic, on the example of the Kostanj beach in Rijeka. Existing and designed significant waves heights were analysed by a numerical wave model Simulating Wave earshore (SWAN), with the application of the original algorithms for illustrating the numerical simulation results. The existing beach design proposes an extension of the existing beach on the western part of the bay by building coastal walls along thenatural coastline. This will increase the wave reflection coefficient relative to the existing coastline. In front of the designed wall a 50-year return period SSE significant wave height will increase from 2,20 to 2,50 m. This paper describes the construction methods for reducing the negative effect of construction of a coastal wall on an existing rocky shoreline. As described and simulated, the submerged breakwater with crown position at 2 m a.s.l. depth, reduces 50 years return period SSE significant wave height from 2,50 to 1,90 m.
Discourse analysis in Lithuania, despite being a popular research strategy, lacks clarity and precision in methodological choices. It is quite common to use Foucault’s approach while discussing ...discourse, but it leads to an overemphasis on structure and ignores agency. However, there is no issue if this position is reflected. That is why it is important to understand the variety of the possible positions in the dialectics of
structure-agency within discourse analysis. They are summarized here within a continuum that rests between an emphasis on structure and an emphasis on agency, and which is divided as follows: (1) being concerned exclusively with the structure of discourse without any attention to the agent; (2) being concerned with discourse structure as something that lies “beyond,” where agents are more or less seen as the passive carriers of a discursive order with almost no possibility of agency; (3) the discourse and agent being seen as taking part in a balanced dialectical relationship, influencing each other; (4) the agent being seen as dependent on structure to some extent, but also as the one with the power or the one who should be empowered; (5) the center of an analysis being the practices of the actors, not the discourse in particular. This classification explains the specific epistemological and methodological strategies based in specific areas of the social sciences and the humanities. When reflected, these strategies help to understand what position on the role of agency is taken in a particular discourse analysis.
PDF
