Cilj ovog rada je prikazati mentalno zdravlje osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti opisivanjem neuropsihijatrijskih
simptoma koji se javljaju tijekom bolesti te putem sustavnog prikaza ...istraživanja prevalencije navedenih simptoma.
Neuropsihijatrijski simptomi Alzheimerove bolesti su simptomi koji uključuju promjene ličnosti, poremećaje
raspoloženja, motoričkih aktivnosti i brojne druge promjene koje osim samog oboljelog mogu opaziti i osobe u
okolini bolesnika (liječnici, njegovatelji i dr.). Također, simptomi negativno utječu ne samo na oboljele, već i na osobe
oko njih (obitelj, njegovatelji, sustav skrbi za oboljele, te cjelokupno društvo).
Rad prikazuje Alzheimerovu bolest općenito i njezine neuropsihijatrijske simptome njihovim definiranjem, opisom,
načinom tretmana, mjerenjem i grupiranjem. U radu je prikazana i prevalencija neuropsihijatrijskih simptoma, te
su nalazi dobiveni sustavnom analizom dostupnih istraživanja uspoređeni s nalazima ranijih istraživanja. Tako su
najčešći bili simptomi apatije, depresije i iritabilnosti, a najrjeđi simptomi euforije i halucinacije, što je bilo u skladu s
nalazima ranijih istraživanja (uz manja odstupanja, koja su također prikazana u radu). S obzirom na očekivani porast
starijih osoba u društvu te samim tim i oboljelih od raznih vrsta demencije (od kojih je Alzheimerova bolest najčešća),
očekivano je da će rasti interes kako za samu bolest, tako i za njezine simptome.
Uvod: Krajem 2019. otkrivena je nova bolest nazvana COVID-19. Bolest je uzrokovana novim koronavirusom SARS-CoV-2. Ubrzo je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) proglasila pandemiju. Osim dišnih ...simptoma uočeno je da se bolest može očitovati i neurološkom simptomatologijom te da se tijekom i nakon liječenja COVID-19 mogu javiti neurološke komplikacije. Nakon preboljenja COVID-19, neovisno o težini kliničke slike, dio bolesnika žali se na zaostale neurološke simptome. U tim slučajevima govorimo o post-COVID-19 sindromu. Za simptome koji se javljaju tjednima ili mjesecima nakon COVID-19 simptoma u literaturi su korišteni različiti termini kao što su npr. od "dugi-COVID", "post–COVID sindrom", "posljedice SARSCoV-2 infekcije". Simptomi podrazumijevaju različita očitovanja organskih sustava koji se jave i/ili traju dulje od 4 tjedna. Cilj: Napraviti pregled trenutnih znanstvenih činjenica povezano sa sindromom post-COVID-19. Metode: Pretražili smo bazu podataka MEDLINE s ključnim riječima: post-COVID-19, neurološka očitovanja i dugi COVID-19 u vremenu od 2020. godine. Rezultati: Prema podatcima koje smo prikupili postoje četiri stadija COVID-19. Akutni COVID-19 podrazumijeva simptome i znakove bolesti koji traju do 4 tjedna. Produljeni simptomatski COVID-19 podrazumijeva simptome i znakove koji traju od 4 do12 tjedana. Post-COVID-19 sindrom podrazumijeva simptome i znakove koji se jave nakon akutne bolesti te traju dulje od 12 tjedana, a nisu objašnjeni drugom dijagnozom. Sindrom post-COVID-19 podrazumijeva znakove i simptome koji se pojavljuju tijekom ili nakon COVID-19 te traju dulje od 12 tjedana, a nisu objašnjeni drugom dijagnozom. Simptomi se mogu preklapati i varirati u intenzitetu. Dugi COVID podrazumijeva COVID-19 i sindrom post-COVID-19. Što se neuroloških post-COVID-19 očitovanja tiče, kod bolesnika su najčešće prisutni slabost i umor, mialgija, smetnje raspoloženja i smetnje spavanja. Također, u literaturi se navode i trajna glavobolja, smetnje koncentracije koje su nazvane moždanom maglom (od engl. brain fog), parestezije, poremećaj ili gubitak okusa, poremećaj ili gubitak mirisa te smetnje autonomnog živčanog sustava. Postoji nekoliko pretpostavljenih načina kojima virus dođe do središnjeg živčanog sustava: njušni, dišni i probavni. Središnji živčani sustav može biti oštećen izravno i neizravno. Moždana magla i smetnje pamćenja objašnjeni su središnjom i respiratornom hipoksijom te proupalnim odgovorom organizma. U slučaju sumnje na sindrom post-COVID-19 pri postavljanju dijagnoze uvijek treba uzeti u obzir i ostale moguće dijagnoze. U mnogim slučajevima potrebno je učiniti magnetsku rezonanciju (MR) mozga i vratne kralježnice. Ponekad je potrebno u dijagnosticiranje bolesti uključiti i ostale specijaliste. Zaključak: Sindrom post-COVID-19 može se očitovati nizom neuroloških poremećaja kao što su kognitivni simptomi, nesanica i promjene raspoloženja, disautonomija, smetnje mirisa i okusa, sindrom postintenzivne skrbi.
Lucidni su snovi hibridni fenomeni između spavanja i budnosti, s velikim terapijskim potencijalom. Tako je
moguće proučavati kontinuitet psihopatologije i emocionalne regulacije u budnosti i snovima ...putem obrambenih
mehanizama. Dosadašnja malobrojna istraživanja potvrđuju da multidimenzionalan pristup lucidnom sanjanju
posljedično ima drugačije implikacije u objašnjenju (mal)adaptivnosti ovog fenomena za psihičko zdravlje. Cilj
ovog istraživanja bio je ispitati odnose pojedinih dimenzija lucidnog sanjanja s varijablama psihopatološkog
distresa. Upitnik obrambenih stilova (DSQ-40), Kratki inventar simptoma (BSI) te Upitnik frekvencije i intenziteta
lucidnosti (FILD) primijenjeni su u online uzorku od 665 sudionika. Prvi put primijenjen na hrvatskom uzorku,
FILD upitnik je pokazao zadovoljavajuće psihometrijske karakteristike. Sukladno hipotezi kontinuiteta, utvrđene
su značajne pozitivne povezanosti negativnih emocija, broja buđenja, tehnika indukcije te frekvencije lucidnosti
sa simptomima psihopatologije. Štoviše, dobivene su negativne značajne povezanosti kvalitete spavanja, želje za
novim lucidnim snom, pozitivnih emocija te intenziteta lucidnosti sa ispitanim simptomima, kao i različiti obrasci
povezanosti obrambenih mehanizama s dimenzijama lucidnosti u snovima. Dobiveni rezultati pokazuju kako su,
pored kvalitete spavanja, broja buđenja i želje za novim lucidnim snom, emocionalnost i tehnike indukcije važne
odrednice psihološke dobrobiti lucidnih sanjača. Ovo ja bitan pomak u dosadašnjim istraživanjima i razumijevanju
višedimenzionalnosti lucidnog sanjanja.
Cilj je studije bio utvrditi učiteljsku procjenu znanja o simptomima, etiologiji i tretmanu ADHD-a te njenu povezanost sa sociodemografskim obilježjima učitelja, obilježjima škole i učiteljevoj ...samoprocjeni općeg znanja o ADHD-u. Prigodan uzorak činilo je 233 učitelja. Primijenjen je Upitnik učiteljskih znanja o ADHD-u trofaktorske strukture: Simptomi, Etiologija i Tretman ADHD-a, odgovarajuće pouzdanosti. Učitelji poznaju važnost tretmana za akademske i socijalne ishode učenika s ADHD-om te simptome ADHD-a, dok iskazuju nedovoljno poznavanje etiologije ADHD-a. Prisutne su zablude u identificiranju uzroka ADHD-a u obiteljskim stresnim okolnostima. Učiteljska procjena općeg znanja o ADHD-u povezana je s višom razinom znanja o simptomima i tretmanu, radnim mjestom učitelja razredne nastave, dok je viša razina znanja o tretmanu povezana s nižom kronološkom dobi učitelja. Implikacije dobivenih nalaza ukazuju na značaj stjecanja kompetencija učitelja za poučavanje učenika s ADHD-om tijekom inicijalnog obrazovanja i trajnog profesionalnog razvoja, kao i osiguravanja podrške stručnjaka edukacijskih rehabilitatora.
Hiperadrenokorticizam, često nazivan još i Cushingovim sindromom, je jedna od najčešćih endokrinopatija u pasa karakterizirana kliničkim i kliničkopatološkim manifestacijama kronično povišene ...koncentracije kortizola u krvi. U veterinarskoj se medicini ova bolest može javiti kao posljedica davanja visokih doza kortikosteroida koji se najčešće koriste u terapiji imunoposredovanih i/ili alergijskih bolesti. Ovaj oblik naziva se ijatrogenim hiperadrenokorticizmom. Spontano se bolest u pasa javlja najčešće kao posljedica bolesti hipofize (tzv. o hipofizi ovisan hiperadrenokorticizam: PDH) pri kojoj dolazi do povećanja sinteze i izlučivanja ACTH ili tumora kore nadbubrežne žlijezde (tzv. o adrenu ovisan hiperadrenokorticizam: ADH) koji obično proizvodi povećane količine kortizola. U rijetke uzroke hiperadrenokorticizma ubraja se i povećana proizvodnja kortizola ovisnu o hrani te ektopična sinteza ACTH. Hiperadrenokorticizam je bolest odraslih i starijih pasa, i u medijan dobi – od 7.-9. godine. Za pojavu prirodne bolesti ne postoji spolna predispozicija iako neki autori smatraju da je moguća blaga predispozicija ženki za razvoj ADH. Prisustvo HAC-a je opisano u većine pasmina, a najčešće obolijevaju male terijerske pasmine, pudli, jazavčari, bigli, kovrčavi Bišoni, standardni gubičari, foksterijeri, njemački ovčari, labrador retriveri, australski ovčari, bokseri i bostonski terijeri. Najčešće prisutni klinički znaci hiperadrenokorticizma su: poliurija i polidipsija, polifagija, povećanje tjelesne mase, povećanje abdomena, endokrine alopecije, mišićna slabost i dahtanje. Kao rjeđi simptomi se javljaju povećanje jetre, letargija, smanjeno podnošenje tjelesnih napora, anestrus u kuja ili atrofija testisa u mužjaka, miotonija, hipertenzivna retinopatija i/ili neurološki deficiti. Od dermatoloških znakova uz tipične bilateralno simetrične nepruritične alopecije na trupu mogu se javiti i stanjena koža, gubitak elasticiteta, lako ozljeđivanje sa stvaranjem modrica, komedoni, strije, kalcinoza kože i sporo cijeljenje rana. U laboratoriju se u hematologiji najčešće zapažaju stresni leukogram s limfopenijom i eozinopenijom, blaga do umjerene neutrofilija i/ili monocitoza, blaga policitemija i/ili trombocitoza. Biokemijske promjene koje se najčešće javljaju uz HAC su: povišenje aktivnosti alkalne fosfataze, povišene koncentracije kolesterola i triglicerida, blaga hiperglikemija i povišenje aktivnosti alanin aminotransferaze. U tijeku analize urina najčešće se mogu utvrditi snižena specifična težina mokraće (hipostenurija) i proteinurija. U pacijenata sa sekundarnim diabetes mellitus-om glukozurija, a također su u pacijenata s HAC-om česte su i urinarne infekcije bez prisustva znakova upale. Što je veći broj kliničkih simptoma i laboratorijskih nalaza koji su kompatibilni s HAC-om to je snažnija sumnja na ovu bolest te će se prije pristupiti daljnjim dijagnostičkim postupcima.
Klinička slika migrene Stojić, Maristela
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
05/2021, Volume:
30, Issue:
1 Migrena
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Migrena je prema definiciji primarna, funkcionalna, rekurirajuća glavobolja, srednje jakog do jakog intenziteta, pulsirajućega karaktera i trajanja od 4 do 72 sata. Lokalizirana je uglavnom ...unilateralno, praćena mučninom i/ili povraćanjem, senzornim simptomima u smislu pojačane osjetljivosti na svjetlo i zvukove uz pogoršanje simptoma tijekom fizičke aktivnosti. Epidemiološki podaci upućuju na visoku prevalenciju migrene, do 15 % u općoj populaciji, na temelju čega zauzima visoko treće mjesto najčešćih poremećaja i šesto mjesto kao specifični uzrok onesposobljenosti. Unatoč navedenom, migrena je u općoj populaciji nedovoljno dijagnosticirana i liječena zbog čega osobe s migrenom trpe značajnu bol uz smanjenu kvalitetu života. Dijagnoza migrene postavlja se na temelju detaljne anamneze, kliničke slike i dnevnika glavobolje, koji nam pomaže u praćenju frekvencije glavobolje, ali i pri planiranju i korekciji akutne i profilaktičke terapije. Prema kliničkoj slici migrena se javlja u dva oblika: migrena bez aure i migrena s aurom, a prema frekvenciji napadaja kao epizodna i kronična migrena. U okviru kliničke slike, osim faze u kojoj dominira tipična glavobolja, razlikujemo i kliničke simptome koji prethode glavobolji u okviru premonitorne faze i simptome koji se javljaju nakon glavobolje u postdromalnoj fazi. Migrena predstavlja velik problem za pojedinca i društvo u cjelini, zbog narušavanja kvalitete obiteljskog života bolesnika, smanjene produktivnosti na poslu, što migrenu stavlja u fokus globalnoga svjetskoga zdravstvenog interesa.
Cilj rada bio je ispitati mogućnost predikcije učestalosti psihosomatskih simptoma putem doprinosa dimenzija velepetorog modela ličnosti (engl. Big-Five model) i stilova suočavanja sa stresom uz ...kontrolu doprinosa varijabli spola i dobi. Istraživanjem je obuhvaćeno 356 studenata različitih studija Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Korištena je skala Upitnika psihosomatskih simptoma za djecu i adolescente (PSS), Upitnik suočavanja sa stresnim situacijama Endlera i Parkera te hrvatska verzija International Personality Item Pool (IPIP 50). Analiza učestalosti psihosomatskih simptoma pokazala je najčešću pojavnost manjka energije, glavobolje i boli u leđima. Najčešći u različitim skupinama simptoma bili su: »knedla« u grlu, doživljaj ubrzanog lupanja srca, prehlada, mišićna napetost, nadutost, akne ili bubuljice te manjak energije ili umor. Rezultati hijerarhijske regresijske analize pokazali su da niža razina emocionalne stabilnosti, viša razina intelekta i viša razina suočavanja usmjerenog na emocije predviđaju veću učestalost psihosomatskih simptoma. Također, dobiven je značajan prediktivni doprinos kontrolirane varijable spola, pri čemu ženski spol predviđa veću učestalost psihosomatskih simptoma. Dobiveni rezultati mogu pomoći u izradi edukativnih programa o suodnosu tjelesnog i mentalnog zdravlja te u savjetodavnom radu s osobama s izraženim psihosomatskim simptomima.
The aim of this study was to examine the possibility of predicting the occurrence of psychosomatic symptoms through the contribution of personality dimensions of the Big-Five factor structure and coping with stress, with gender and age as controlled variables. The research included 356 students from various studies at the Croatian Catholic University. The scale of the Psychosomatic Symptoms Questionnaire for Children and Adolescents – PSS, the Endler and Parker Coping Inventory for Stressful Situations and the Croatian version of the International Personality Item Pool - IPIP 50 were used. The frequency of psychosomatic symptoms showed the most common occurrence of lack of energy, headaches and back pain. The most common symptoms in different groups of symptoms were »lumps« in the throat, the experience of rapid heartbeat, colds, muscle tension, bloated stomach, acne or pimples, and lack of energy or fatigue. The results of the hierarchical regression analysis showed that lower level of Emotional Stability, higher level of Intellect and higher level of Emotional-oriented coping were significant predictors for the higher incidence of psychosomatic symptoms, as well as a significant predictive contribution of controlled gender variable. The obtained results can be helpful in the development of educational programs on the relationship between physical and mental health and in counselling work with people with express psychosomatic symptoms.
PDF
