Različiti oblici provođenja vježbi proksimalne stabilnosti trupa (eng. core stability) zauzimaju važno mjesto u sklopu preventivnih i rehabilitacijskih programa različitih ozljeda, pa tako i ozljeda ...mišića stražnje strane natkoljenice. Cilj je ovog rada pokušati odrediti u kojoj mjeri trening proksimalne stabilnosti trupa (PST) može utjecati na promjene u nagibu zdjelice u sagitalnoj ravnini te u kojoj bi mjeri taj oblik treninga mogao smanjiti rizik za sprinterski ili istezajući tip ozljede mišića stražnje strane natkoljenice. Promatrajući funkcionalnu povezanost nagiba zdjelice i duljine mišića stražnje strane natkoljenice, provedba treninga PST-a potencijalno dovodi i do promjene u fleksibilnosti mišića stražnje strane natkoljenice. Stoga će vrijednosti u testovima koji procjenjuju tu fleksibilnost također biti prikazane jer je pojedini autori i treneri smatraju rizičnim faktorom za ozljedu.
Sustavni pregled literature proveden je pretragom dviju elektronskih baza podataka – Scopus i PubMed. Od ukupno identificirana 492 rada, naposljetku je 7 studija uvršteno u kvalitativnu analizu ovog rada. Visok stupanj heterogenosti uključenih radova očituje se u različitim položajima i testovima u kojima se nagib zdjelice i fleksibilnost promatraju, kao i u različitim karakteristikama ispitanika u studijama.
Analiza uključenih studija upućuje da je trening proksi-malne stabilnosti trupa učinkovita metoda za poboljšanje kontrole nagiba zdjelice što potencijalno doprinosi stvaranju optimalnog odnosa sile i duljine mišića stražnje strane natkoljenice i posljedično utječe na smanjenje rizika za ozljedu. No, uzevši u obzir da samo jedna studija proučava položaj zdjelice u pokretu koji se može poistovjetiti s mehanizmom nastanka ozljede mišića stražnje strane natkoljenice, potrebna je provedba većeg broja takvog tipa istraživanja. Ta bi provedba doprinijela stvaranju jasnijih uputa i smjernica u odabiru vježbi PST-a za pojedini sport te određivanju njihova intenziteta i volumena izvođenja. Rezultati provedenih studija također pokazuju da trening PST-a može utjecati na povećanje fleksibilnosti mišića stražnje strane natkoljenice mjerene različitim testovima, što se može objasniti mehanizmima poput poboljšanja u aktivaciji dubokog stabilizacijskog mišićnog podsistema te povećanja u proksimalnoj krutosti.
Uvod: Posturalna kontrola trupa neophodna je za normalnu funkciju gornjih ekstremiteta. Kod osoba sa potpunom ili nepotpunom ozljedom leđne moždine poseban se naglasak stavlja na poboljšanje statičke ...i dinamičke ravnoteže trupa u sjedećem položaju kako bi se postigla što bolja učinkovitost gornjih ekstremiteta prilikom obavljanja aktivnosti svakodnevnog života.
Cilj: Cilj ovog rada je istražiti koje su mogućnosti za poboljšanje posturalne kontrole i ravnoteže u sjedećem položaju kod osoba sa ozljedom leđne moždine i kako se to odražava na funkciju gornjih ekstremiteta.
Materijali i metode: Literatura je pretraživana u elektronskoj bazi podataka PubMed, a korištene su ključne riječi spinal cord injury, trunk stability, postural control i stimulation.
Rezultati: Nakon filtriranja dostupnih radova na temelju odabranih kriterija u detaljnu analizu je uzeto 10 radova koji tematikom odgovaraju ciljevima pretraživanja.
Zaključak: Za postizanje bolje posturalne kontrole trupa u sjedećem položaju, a samim time i funkcionalne učinkovitosti gornjih ekstremiteta provode se fizioterapijski postupci kojima se potiče neuroplastičnost središnjeg živčanog sustava. Terapija pokretom, zajedno sa određenim oblicima elektrostimulacije dovodi do aktivacije očuvanih živčanih struktura kao i zahvaćenih mišića ispod razine ozljede kako bi se njihovim jačanjem vratila snaga mišića i poboljšale funkcionalne sposobnosti.
Uvod: Brojna istraživanja upućuju na pad tjelesne
aktivnosti i povećanje broja adolescenata s lumbalnom
boli. Pokretljivost kralježnice i stabilnost trupa čimbenici
su povezani s pojavom lumbalne ...boli.
Cilj: Utvrditi povezanost razine tjelesne aktivnosti,
pokretljivosti kralježnice i stabilnosti trupa.
Materijali i metode: U radu su prikazani rezultati pilot istraživanja provedenog u nasumično odabranoj skupini
od 12 maturanata Medicinske škole u rijeci. Mjerena
je tjelesna aktivnost, mobilnost kralježnice i stabilnost
trupa. Korištena je kratka verzija Međunarodnog upitnika
tjelesne aktivnosti (IPAQ), mjerenje laterofleksije trupa
goniometrijskom mobilnom aplikacijom Goniometar
Pro, modificirani Schoberov test i engl. unilateral hip
bridge endurance test (UHBE test).
Rezultati: Rezultati IPAQ upitnika pokazali su da u
ispitivanoj skupini nema skupine s niskom tjelesnom
aktivnošću. U usporedbi količine vremena kojeg
ispitanici provode sjedeći s razinom tjelesne aktivnosti
nije pronađena statistički značajna razlika (p=0,185).
Pronađena je statistički značajna korelacija između
laterofleksije i sudjelovanja u visokoj (r=0,67, p=0,025)
i umjerenoj tjelesnoj aktivnosti ( (r= - 0,62, p=0,043) te
sudjelovanja u visokoj tjelesnoj aktivnosti i UHBE test
(r=0,72, p=0,013).
Zaključak: Tjelesna aktivnost je neophodna za zdravlje
te stabilnosti trupa i pokretljivosti kralježnice u prevenciji
lumbalne boli te su nužna daljnja istraživanja navedenih
parametara u školskoj populaciji.
