Dvidešimtojo amžiaus devintajame dešimtmetyje kultūrinė kriminologija iškilo kaip atskira kriminologijos šaka, kritinės kriminologijos darbų tęsėja ir atsvara pozityvistinei kriminologijai. ...Kultūriniai kriminologai pateikė atsakus, analizuodami ideologinius kritinės kriminologijos krizės požymius. Jie konceptualizavo naujas sąvokas (transgresijos, paribių veiklos), pritaikė metodus takių ir kompleksiškų reiškinių nagrinėjimui, o viešojo dalyvavimo praktikas grindė pasipriešinimu svetimo, kito išskyrimui. Kultūriniai kriminologai nagrinėja vėlyvosios modernybės įtampas, įsiterpiančias į susitarimus dėl normų, analizuoja nusikaltimų trajektorijas medijose, ieško erdvės ir galios sankirtų. Straipsnyje nagrinėjama, kokie kultūrinės kriminologijos dėmenys nuosekliai pratęsia kritinės kriminologijos tradiciją, o kokie pateikia kokybiškai
This feminist monograph accommodates a selection of ethnographic voices pertaining to the adolescence and young adulthood of South Korean women. The work encompasses secret dimensions of female ...lives, carefully studying the realm of unexpected physical and social movements, events, bursts of energy, all entailing, to various degrees, what cultural studies and feminist theory usually think of as agency and resistance. Book tackles a notion of transgression (breaching, infringement), tries to locate and present the perceived specificities of South Korean female transgressions, and, finally, it discusses and re-affirms the position of ethnography in the intellectual projects of cultural studies after the affective turn.
Ovim se tekstom ispituje antiesencijalistička usmjerenost motiva postavljanja heterologije u teorijskom postmarksističkom diskursu američkog časopisa Oktobar (October), reviji za suvremenu teoriju i ...politiku umjetnosti, umjetničku kritiku i (vizualnu) umjetnost. Primjenom i interpretacijom pojmovnog aparata Georgesa Bataillea (1897.–1962.), usmjerenom prema marksističko-materijalističkoj analizi teorijskih implikacija heterologije, u tekstu se izvodi kritika hermeneutičke moći, hegemonističkog, normativnog, zapadnog modernizma i postmodernizma. Teza rada je da motiv postavljanja Batailleova (anti)filozofskog pojmovnog okvira u projektu Oktobar „počiva“ na dispozitivu kritike marksističko-materijalističkog idealizma. Pisanje nove zapadne hibridne povijesti umjetnosti možemo, po tome, označiti i odrediti (novom) utopijskom povijesnom heterologijom.
Autorstvo, biografija, autobiografija, enciklopedija, komemoracija, muzej i akademija u izdanjima i izvedbama Željka Zorice i dr. Hansa Christiana Zabludovskog funkcioniraju kao referentna mjesta ...institucija književnosti i kulture koja ovaj dvojac upotrebljava i kritički preosmišljava upućujući na društvene prijepore i transgresivne mogućnosti izvedbenih praksi. Njihova suradnja na izdanjima knjiga i javnim izvedbama u članku se tumači kao dio neoavangardnih transgresija: otklona, eksperimenta, prekida i iskoraka u javnom prostoru. Persifliranjem znanstvenog diskursa i institucionalnog okvira, koristeći pri tom auto/biografske elemente dr. Zabludovskog, referentni diskurs i službenu formu javno ovjerenih ceremonija u svojim istupima oni dovode u pitanje žanrove i politike »proizvodnje istine« te istovremeno otkrivaju kreativni potencijal i transgresivne učinke neoavangardne umjetnosti.
Ovaj se članak bavi konceptualnim konstelacijama pod kojima možemo analizirati suvremenu postdramsku kazališnu predstavu, konkretno kazališnu seriju Tragedia Endogonidia (2002 – 2004) kazališne ...skupine Socìetas Raffaello Sanzio kao tragediju ili niz tragedija, sa specifičnim naglaskom na ulozi straha u razumijevanju Tragedije Endogonidije kao tragedije. Smatram da je Tragedia Endogonidia doprinijela promjeni suvremenog razumijevanja tragedije prema onom, u isto vrijeme apstraktnijem i eksplicitnije materijalnijem, gdje je sidrenje tragičnog u konkretnoj ljudskoj sudbini i razrješenje kroz zaplet zamijenjeno “zaplitanjem senzorijalnog” ili “zaplitanjem slike”, realizirano anticipacijom povezanom s neodređenim osjećajem neugode i straha.
Poststrukturalizam i dekonstrukcija obilježili su književnoteorijsku scenu druge polovice dvadesetog stoljeća, ali iz njihova je kanona izostavljen Georges Bataille koji je postavio temelje na kojima ...su se razvijali autori poput Blanchota, Foucaulta, Derridaa i Nancyja. Njegov stil, uvijek na granici književnog i filozofskog, labirint je društvene kritike i ideja koje vode drugačijem propitivanju marksizma kao društvene teorije i komunizma kao cilja razvoja društvene formacije. Ovaj rad prolazi kroz slojeve Batailleeva pisanja kako bi, fokusirajući se na tri segmenta (iskustvo, transgresiju i opću ekonomiju), pokazao djelotvornost i domete njegovih teza o subjektu i zajednici. U konačnici se pokušava pokazati kako se radi o životnom djelu i razvoju filozofskog sustava u kojemu postoji koherentnost ideja koja se često previđala, dok je sam Bataille bio odbacivan kao relevantan intelektualac.
Uz cestu Marija Bistrica - Adamovec, nedaleko od raskrižja prema Lazu, može se na izdancima pratiti slijed srednjomiocenskih naslaga. U bazi slijeda vide se polimiktni, klastpotporni do ...matrikspotporni konglomerati. Valutice uglavnom odgovaraju sastavu okolnih stijena, a vezivo predstavlja koralinacejski bioklastični vekston. Sekundarni nalazi velikih oštriga upućuju na moguća ostrižišta, vjerojatno nedaleko od riječnoga ušća. U zaštićenim lagunama stvarali su se rodoliti malih dimenzija, živjele su halimede i nježni, razgranjeni mahovnjaci i puževi. U oligotrofnim uvjetima alge su učestalije od mahovnjaka. Zbog isparavanja povećana je koncentracija i kristalizacija kalcijeva karbonata, koji je cementirao bioklaste. Oko nekih su bioklasta vidljive kortoidne ovojnice, a sediment je tipa grejnston. Rodolitno-briozojske biokonstrukcije nastajale su najviše u plitkoj potplimnoj zoni, najvjerojatnije na dubinama od 20 do 30 m. Mjestimice su izgrađivale barijere između laguna i otvorenoga mora. One se nisu uspjele sačuvati in situ, već kao fragmenti u bioklastičnim taložinama padine. Na strmijim padinama pokazuju mikrostrukturu floutstona. Sadržavaju velike briozojske kolonije i bioerodirane solitarne koralje, kakvi su mogli živjeti u nešto dubljemu okolišu, vjerojatno između 30 i 75 m, uz nešto veću količinu nutrijenata. U vrhu slijeda, samo desetak metara iznad konglomerata, leže lapori s pučinskim organizmima (kalcitičnim nanoplanktonom, planktonskim i malim bentičkim foraminiferama i planktonskim puževima, pteropodima), kakvi su obično taloženi na distalnim padinama. Morska je razina brzo rasla, što je dovelo do naglih promjena u istraženome taložnom prostoru. Planktonski organizmi iz lapora upućuju na NN5 nanoplanktonsku zonu srednjega badena, pa se tonjenje rampe može povezati s početkom transgresivno-regresivnoga ciklusa TB 2.4.
Tekst se bavi čitanjem radova Edite Schubert (1947.–2011.) nastalih tijekom 1990-tih, kontekstualizirajući ih ne samo promjenom diskurzivne paradigme u smislu otklona od modernističke estetike, već ...prije svega tranzicijskim razdobljem u Hrvatskoj gdje nastaju, odnosno razdobljem globalizacije nakon pada Berlinskog zida. Postupak transgresije pojedinog medija kojim je obilježen ukupni opus slikarice Edite Schubert, tijekom devedesetih godina dvadesetog stoljeća postaje svojevrsno pregovaranje s procesima medijalizacije svojstvenim postmodernom, ili postindustrijskom društvu. Tekst razmatra radove nastale u zadnjem desetljeću umjetničina života, posebice one autoreprezentacijskog karaktera u relaciji s pojmom biopolitičke proizvodnje u razdoblju neoliberalne ekonomije.
Članak je posvećen proučavanju transgresije u američkome pravosudnom diskursu.Transgresija se tumači ne samo kao process i pojava nego i kao taktička komunikacijska tehnika koja se ostvaruje kršenjem ...utvrđenih komunikacijskih norma, a usmjerena je na izazivanje protivnika ili na druge vrste komunikacijskoga utjecaja u okviru strateškoga cilja. U sudskome diskursu transgresija se rabi u narativima tužitelja i odvjetnika. Prema namjeni korištenja identificirane su sljedeće vrste: stvaranje kognitivne disonancije između porote i suca, osuda postupaka protivnika, pa čak i optuživanje za neprofesionalnost, osporavanje izjava protivnika, poučavanje, ismijavanje, privlačenje pozornosti uz pomoć šokantnoga. Oblici jezičnoga izražavanja analiziranih tehnika jesu riječi i izrazi s jakim emocionalnim obojenjem, korištenje kontekstnim antonimima i pojmovnim oprekama. Implicitna transgresija izražava se ezopovskim jezikom i alegorijama te kroz negativne ocjene postupaka apstraktnih trećih osoba. Uporaba transgresije često osigurava da govor ima željeni učinak. Željeni učinak transgresije u pravosudnome diskursu, u radu označen terminom „produktivnost”, intenzivira se učestalošću uporabe; uporabom strategija optuživanja, opovrgavanja, suprotstavljanja i taktika ezopovskoga govora; uporabom emocionalno obojenoga vokabulara; gomilanjem (katkad i izmišljenih) detalja u narativima te konstruiranjem govora na principu postupnoga intenziviranja transgresije.
PDF
