Cilj je studije bio utvrditi učiteljsku procjenu znanja o simptomima, etiologiji i tretmanu ADHD-a te njenu povezanost sa sociodemografskim obilježjima učitelja, obilježjima škole i učiteljevoj ...samoprocjeni općeg znanja o ADHD-u. Prigodan uzorak činilo je 233 učitelja. Primijenjen je Upitnik učiteljskih znanja o ADHD-u trofaktorske strukture: Simptomi, Etiologija i Tretman ADHD-a, odgovarajuće pouzdanosti. Učitelji poznaju važnost tretmana za akademske i socijalne ishode učenika s ADHD-om te simptome ADHD-a, dok iskazuju nedovoljno poznavanje etiologije ADHD-a. Prisutne su zablude u identificiranju uzroka ADHD-a u obiteljskim stresnim okolnostima. Učiteljska procjena općeg znanja o ADHD-u povezana je s višom razinom znanja o simptomima i tretmanu, radnim mjestom učitelja razredne nastave, dok je viša razina znanja o tretmanu povezana s nižom kronološkom dobi učitelja. Implikacije dobivenih nalaza ukazuju na značaj stjecanja kompetencija učitelja za poučavanje učenika s ADHD-om tijekom inicijalnog obrazovanja i trajnog profesionalnog razvoja, kao i osiguravanja podrške stručnjaka edukacijskih rehabilitatora.
Shizofreniji, kao i drugim psihotiÄnim oboljenjima, Äesto prethode prodromalne izmjene u ponaÅ¡anju, koje mogu trajati od nekoliko dana do nekoliko godina, nagovjeÅ¡tavajući poÄetak psihoze. Ako ...bolest poÄne u ranijem uzrastu, posebno u adolescenciji, prodromalna faza je nespecifiÄna i teža za prepoznavanje i intervencije. Postoji veći broj operacionalnih instrumenata kojima se kliniÄki procjenjuju i kvantificiraju prodromalni simptomi i “riziÄno mentalno stanje“, kao i prediktivni potencijal za psihozu. U radu je opisana prodromalna faza u razvoju shizofrene psihoze s ranim poÄetkom, s naglaskom na postupnom, viÅ¡emjeseÄnom obogaćivanju psihopatologije i evolucijom nespecifiÄnih i atenuiranih (subkliniÄki) prodromalnih simptoma u floridne shizofrene simptome. TakoÄ‘er se ukazuje na optimalne mogućnosti terapijskog tretmana psihoze s ranim poÄetkom u svrhu prevencije težih simptoma i razvijene kliniÄke slike shizofrenije.
With the increased number and intensity of disputes related to the realisation of parental care, the number of children who, during these procedures, reject one parent and his or her family under the ...influence of the other parent has also increased. Such behaviour was firstly described by Gardner in 1985 who called it a parental alienation syndrome. Ever since the concept has been developing through contributions from other experts, so that now it is called parental alienation, and its causes, signs and possible treatment approaches have been described in detail. If timely and adequate help is not provided, alienated children may develop problems in social and physical functioning, as well as psychogenic disorders. A family mediator who is trained about this problem can contribute to its early detection and to the provision of adequate help, because he/she can recognise the problem and refer the parents to court without wasting time on family mediation in the cases in which that is an inadequate intervention. The aim of this paper is to present insights into parental alienation and to explain the role of the family mediator in the assessment and treatment of the same. Key words: parental alienation; family mediation; high-conflict divorce; manipulation, prevention and treatment
Cilj primjene antidepresiva i antipsihotika u starijoj životnoj dobi jest odgađanje nesposobnosti za samostalan život i povećanje kvalitete života. Prisutnost psihičkog poremećaja u starijih osoba ...povećava morbiditet i mortalitet. Stoga liječenje psihičkih poremećaja u starijoj dobi treba postati imperativ s obzirom na mogućnosti koje imamo, a što se prije svega odnosi na raspoloživost antidepresiva i antipsihotika. Način primjene ovih lijekova specifičan je kod starijih bolesnika zbog promijenjenih fizioloških procesa, velikog broja somatskih komorbiditeta i češće izraženih neželjenih reakcija na lijekove. Stoga je osnova liječenja tih bolesnika individualizirani tretman. U primjeni antidepresiva i antipsihotika preporučuje se najniža djelotvorna doza lijeka. Treba početi s vrlo niskom dozom i sporijom titracijom lijeka. Antidepresivi i antipsihotici primjenjuju se i zasebno i u kombinaciji za liječenje simptoma i znakova koji su sastavnica velikog broja psihičkih poremećaja u starijoj životnoj dobi. Osnovno pravilo u farmakoterapiji ove skupine bolesnika jest upotreba učinkovitih, ali i sigurnih lijekova te se danas, sukladno tomu, odlučujemo za nove skupine antidepresiva i antipsihotika.
Internet je u modernom svijetu izuzetno prisutan i često neophodan za obavljanje svakodnevnih obveza. Sredstvo je zadovoljavanja psiholoških potreba te je sastavni dio suvremene komunikacije. U tom ...kontekstu, ne iznenađuje da dio populacije razvija probleme povezane s njegovom prekomjernom uporabom, a koji mogu voditi i razvoju ovisnosti.
No, ne postoji jednoznačna definicija ovog problema niti precizni pokazatelji o prevalenciji i incidenciji, stoga ovisnost o Internetu još uvijek nije uvrštena kao zasebni dijagnostički entitet u međunarodne klasifikacije problema mentalnog zdravlja.
Međutim, neosporna aktualnost i raširenost štetnih psihosocijalnih posljedica kod dijela populacije, doveli su do potrebe za razvojem tretmanskih intervencija.
U nedostatku domaće literature u ovom području, cilj ovog rada je ponuditi sustavan i sveobuhvatan pregled postojećih tretmanskih pristupa ovisnosti o Internetu, njihovih terapijskih temelja, ključnih izazova tretmana te dostupnih rezultata istraživanja učinkovitosti.
Autori se u zaključku reflektiraju na aktualne konceptualne i znanstvenoistraživačke izazove koji predstavljaju prepreke u razvoju tretmanskih intervencija i u zaključivanju o njihovoj učinkovitosti.
Mentalizacija je predsvjesna mentalna aktivnost koja omogućava osobi da razumije sebe i druge na temelju subjektivnih stanja i mentalnih procesa. Poremećaji privrženosti i psihološka trauma u ...djetinjstvu povezani su s oštećenjem i deficitima mentalizacije te razvojem psihopatologije u djece i adolescenata uključujući
i granični poremećaj ličnosti. Tretman temeljen na mentalizaciji za adolescente (engl. Mentalizationbased treatman for adolescents, MBT-A) razvijen je iz osnovnog MBT koji je modificiran za specifičnosti
adolescentne populacije. MBT-A je psihodinamski orijentirana strukturirana psihoterapija razvijena za adolescente s obilježjima graničnog poremećaja ličnosti, tj. naglašenom emocionalnom disregulacijom, autodestruktivnim ponašanjem i teškoćama u interpersonalnim odnosima. U fokusu terapijskog procesa je
pacijentov kapacitet za mentalizaciju. Randomizirane kontrolirane studije pokazale su učinkovitost MBT-A u liječenju adolescenata s graničnim poremećajem ličnosti. Cilj je ovog preglednog rada prikazati koncept mentalizacije, razvoj ove sposobnosti u djece i adolescenata u kontekstu odnosa privrženosti roditelj/ skrbnik-dijete, specifičnosti tretmana temeljenog na mentalizaciji za adolescente koji je ponajprije usmjeren na deficite uključene u psihopatologiju graničnog poremećaja ličnosti te dokaze koji potvrđuju njegovu
učinkovitost.
Uvod:
Muzikoterapija se odnosi na korištenje glazbe ili elemenata glazbe kod jedne osobe ili grupe s ciljem unapređenja komunikacije i učenja te poboljšanja zdravstvenog stanja. Dentalna anksioznost ...podrazumijeva nenormalan strah od posjeta stomatologu i stomatoloških zahvata. Najčešće korišten pristup kod dentalne anksioznosti, osim farmakoloških metoda i psihoterapeutskih intervencija, je nefarmakološki pristup relaksacije primjenom glazbe. Ciljevi provedenog pilot-istraživanja bili su ispitati utjecaj glazbe na smanjenje nelagode kod pacijenata prilikom dentalnog postupka; prikazati utjecaj glazbe na vrijednost mjerenog pulsa; te ispitati zadovoljstvo pacijenata muzikoterapijom tijekom dentalnog postupka.
Metode:
Istraživanje je provedeno u periodu od studenog 2019. godine do travnja 2020. godine. Korištena je modificirana Corah skala dentalne anksioznosti te upitnik za povratnu informaciju nakon muzikoterapije. Sudjelovalo je 30 sudionika koji su dolazili u ordinaciju dentalne medicine „Jolić“ na zakazani dentalni tretman čišćenja zubnog kamenca. Statistička analiza prikupljenih podataka napravljena je u IBM SPSS 23 statističkom programu, a rezultati su prikazani deskriptivno. Hipoteza je testirana t-testom.
Rezultati:
Istraživanje je pokazalo da postupak brušenja zubi većina sudionika, njih 46,7 % smatra nelagodnim, dosta ili vrlo nelagodnim; njih 33,3 % tijekom brušenja zubi osjeća se pomalo nelagodno. Ukupno 90 % njih izjavljuje da im je iskustvo s muzikoterapijom bilo odlično, a tek 10 % njih kao dobro. Istraživanjem nije dobivena statistički značajna razlika u vrijednostima pulsa prije, tijekom i nakon čišćenja kamenca te primjeni muzikoterapije.
Rasprava:
Većina sudionika dentalne tretmane poput brušenja i poliranja zubi smatra nelagodnima. U ovom istraživanju većina je sudionika navela da se do sada nisu susretala s muzikoterapijom u stomatološkoj ordinaciji te navode da su se osjećali odlično zbog slušanja glazbe tijekom dentalnog tretmana. Glazba im je izolirala sve neugodne zvukove instrumenta i glasnih pacijenata iz čekaonice ili susjedne ordinacije te svi sudionici preporučuju primjenu glazbe u postupku čišćenja kamenca.
Zaključak:
Za daljnje istraživanje potrebno je povećati uzorak ispitanika te se konzultirati s pacijentom oko odabira glazbe kako bi se ova terapija što više individualizirala i bila što uspješnija.
Introduction:
Music therapy refers to the use of music or elements of music by a person or group with the aim of improving communication and learning, as well as improving one’s health. Dental anxiety implies an abnormal fear of visiting the dentist and fear of dental procedures. The most commonly used approach in dental anxiety, in addition to pharmacological methods and psychotherapeutic interventions, is the non-pharmacological approach to relaxation using music. The objectives of the pilot study were to examine the impact of music on reducing discomfort in patients during dental procedures; show the influence of music on the value of the measured pulse; and examine patient satisfaction with music therapy during the dental procedure.
Methods:
The research was conducted in the period from November 2019 to April 2020. A modified Corah’s dental anxiety scale and a feedback questionnaire after music therapy were used. There were 30 participants who came to the dental practice "Jolić" for a scheduled dental treatment for removing tartar. Statistical analysis of the collected data was performed in the IBM SPSS 23 statistical program, and the results are presented descriptively. The hypothesis was tested by t-test.
Results:
The research showed that the process of grinding teeth most participants, 46.7% of them considered uncomfortable, quite or very uncomfortable; 33.3% of them felt little uncomfortable while grinding their teeth. 90% of them stated that their experience with music therapy was great, and only 10% of them thought it was fine. The study did not obtain a statistically significant difference in pulse values before, during and after tartar removing/cleaning and applying music therapy.
Discussion:
Most participants found dental treatments, such as grinding and polishing their teeth, uncomfortable. In this study, most participants stated that they had not encountered music therapy in a dental office and that they felt great listening to music during their dental treatment. The music isolated all the unpleasant sounds of the instrument and loud patients from the waiting room or the neighbouring office, and all participants recommended the use of music in the process of removing tartar.
Conclusion:
For further research, it is necessary to increase the sample of respondents and consult with the patient about the choice of music in order for this therapy to be as individualized and successful as possible.
Muzikoterapija se kao profesija sve više osnažuje, značajnija je i uloga muzikoterapeuta u interdisciplinarnom timu stručnjaka. U muzikoterapijskom tretmanu elementi muzike služe za postizanje ...nemuzičkih ciljeva, pa je važna procjena roditelja o nastalim promjenama kod djeteta nakon muzikoterapijskih seansi. Cilj ovoga rada bio je istražiti u kojoj će mjeri i na kojim područjima roditelji primijetiti učinak muzikoterapije na djetetovo ponašanje u svakodnevnim aktivnostima. U ispitivanju je sudjelovalo 13 dječaka u dobi od 2 godine i 2 mjeseca (26 mjeseci) do 4 godine i 9 mjeseci (57 mjeseci). Muzikoterapijski program temeljio se na modelu Orff muzikoterapije. Sastavljena je Skala procjene učinka muzikoterapijskog programa, s brojevima od 1 do 5. Procjena roditelja izražena je u postocima: 30,77 % zauzimaju ocjene 3 i 4, 23,08 % ocjena 5 i 15,38 % ocjena 2. Prosječna vrijednost M=3.62. Sastavljen je i Upitnik za roditelje, kojim se nastojalo istražiti na kojem je od pet područja muzikoterapijski program imao najveći učinak: poboljšanje osjećaja svjesnosti o sebi, veća razina samokontrole, bolji kontakt očima, poboljšani odnos s drugima i okolinom, te duže zadržavanje pažnje. Dobiveni su sljedeći rezultati: bolji kontakt očima 30,77 %, veća razina samokontrole 23,09 %, dok su jednaki rezultati – u vrijednosti od 15,38 % – dobiveni za područje poboljšanje osjećaja svjesnosti o sebi, poboljšani odnos s drugima i okolinom, te duže zadržavanje pažnje. Na osnovi rezultata, može se zaključiti da su svi roditelji uočili promjenu. Dobivanje kvalitativnih podataka o dobrobiti programa, kao i roditeljsko vrednovanje ishoda intervencije, vrlo je važno za planiranje muzikoterapijskih tretmana i načina njihovog provođenja.
Music therapy as a profession is becoming more and more important, making the role of music therapists in the interdisciplinary team of experts more significant. In music therapy treatment, the elements of music are used to achieve non-musical goals, so the parental assessment about the changes that occur after music therapy sessions are of great importance. The aim of this study was to investigate to what extent and in which areas parents notice the effect of music therapy on child’s behavior in daily activities. The study involved 13 male children from the ages of 2 years 2 months to 4 years 9 months. The music therapy program was based on the Orff music therapy model. The Scale for Assessment of the Effect of the Music Therapy Program was compiled and it contained numbers from 1 to 5. The parental assessment is expressed in percentages: 30.77% obtained grades 3 and 4, 23.08% grade 5 and 15.38% grade 2. Average value, M = 3.62. The Questionnaire for parents was also compiled to investigate in which of the five areas – improved self-awareness, higher level of self-control, better eye contact, improved relationship with others and the environment and longer retention of attention – the music therapy program had the greatest impact. The following results were obtained: better eye contact 30.77%, higher level of self-control 23.09% while equal results of 15.38% were obtained in the area of improved self-awareness, improved relationship with others and the environment and longer retention of attention. According to the obtained results, it can be concluded that all parents noticed a change. Obtaining qualitative data on the benefit of the program as well as evaluating the outcome of the intervention by parents is of great importance for further planning of music therapy programs and the manner of their implementation.
Spastic cerebral palsy (CP) is the most common type of CP. Up to 80% of all individuals with cerebral palsy suffer from some degree of spasticity. Spasticity adversely affects muscles and joints of ...the extremities, causing abnormal movements, and it is especially harmful in growing children.
Several methods have been developed and used to assess spasticity. The most commonly used test in clinical practice is the Modified Ashworth Scale (MAS). The test is based on the assessment of resistance to passive strech of muscle group at one nonspecified velocity.
Management of spasticity in CP involves multidisciplinary intervention intended to increase functionality, sustain health, and improve quality of life for children and their carers. This may include: oral medications, intrathecal medications, physiotherapy, occupational therapy, orthoses, surgical interventions, and pharmacological agents such as botulinum toxin.
Najčešći tip cerebralne paralize (CP) je spastički tip. Kod oko 80% posto svih obolelih od CP registruje se izvestan stepen spasticiteta. Spasticitet nepovoljno deluje na lokomotorni aparat dovodeći do abnormalnog kretanja i deformacija, što remeti normalno funkcionisanje deteta.
Postoji više metoda za kliničku evaluaciju spasticiteta. U kliničkoj praksi najčešće je u upotrebi modifikovana Ashworth-ova skala (MAS). Test se zasniva na proceni otpora mišića na pasivno istezanje, pri čemu se brzina izvođenja pasivnog pokreta ne uzima u obzir.Tretman spasticiteta sprovodi se timski, multidisciplinarno, sa ciljem da se poboljša funkcionalni status i kvalitet života deteta i njegovih roditelja.
Tretman uključuje: lekove za oralnu, muskularnu i intratekalnu primenu, fizikalnu terapiju, primenu ortoza, hirurške intervencije.
PDF
