Hemostaza je proces zaustavljanja krvarenja. Spontana hemostaza uključuje složene biokemijske mehanizme zgrušavanja krvi, regulirane interakcije između ozlijeđenog tkiva, stijenke krvnih žila i
...cirkulirajućih trombocita, prokoagulacijskih, antikoagulacijskih te fibrinolitičkih plazmatskih proteina. Proces hemostaze dijelimo na tri faze: primarna, sekundarna te fibrinoliza. Nefunkcionalna primarna
hemostaza (trombocitopenija, kao glavni uzrok) za posljedicu ima usporeno i otežano stvaranje trombocitnog ugruška. U slučaju ozljede krv će izlaziti iz krvnih žila nekoliko sekundi ili minuta dok se ne formira stabilan sekundarni hemostatski ugrušak. U slučaju nefunkcionalne sekundarne hemostaze krvarenje se ne primjećuje izravno, već s vremenskim odmakom, najčešće nakon nekoliko minuta. Imajući na umu postajanje različitih faza hemostaze te različite aktivacije koagulacijskih kaskada, razvijene su i različite metode laboratorijskog mjerenja. Ovaj rad navodi i objašnjava koagulacijske pretrage koje se danas primjenjuju u veterinarskoj praksi. Opisana je metoda i svrha svake pretrage uz glavne primjedbe vezane uz uzorkovanje i moguće interferencije. Uzorkovanje krvi za koagulacijske pretrage osjetljivije je od uzorkovanja za ostale pretrage krvi. Nužno je izbjeći aktivaciju trombocita te se iz tog razloga idealnim uzorkovanjem smatra ono kod kojeg je krv vađena bez staze. Većina koagulacijskih pretraga kao uzorak koristi citratnu plazmu siromašnu trombocitima koja se dobiva nakon centrifugiranja (15 minuta na 2000 g) pune krvi vađene
uz antikoagulans 3-natrij-citrat-dihidrat (0,11 mol/L). Većina mjerenja osnovnih parametara hemostaze uključuje praćenje stvaranja ugruška (koaguluma), a prati se brzina i sposobnost ili nedostatak
sposobnosti grušanja krvi. Danas su metode automatizirane, a vrijeme nastanka ugruška mjeri se elektromehaničkom ili foto-optičkom metodom. Osim mjerenja brzine nastanka ugruška moguće je mjerenje aktivnosti enzima i inhibitora koagulacije te mjerenje koncentracije pojedinih komponenti koagulacijskih kaskada
i fibrinolize. U ovim slučajevima koriste se imunokemijske metode koje se temelje na specifičnoj reakciji antigen-antitijelo, pri čemu su od automatiziranih metoda u uporabi najčešće lateks imunoturbidimetrije, a od ručnih metoda ELISA-e. U novije se vrijeme sve više nastoji ispitati poremećaj zgrušavanja u punoj krvi pomoću tromboelastografije. Za razliku od standardnih koagulacijskih testova,
tromboelastografija evaluira kinetiku cijelog procesa zgrušavanja, od početnog stvaranja ugruška, polimerizacije fibrina do konačne stabilnosti ugruška. U ispitivanju uzroka krvarenja laboratorijskim
pretragama procjenjuje se: rezistencija krvnih žila, broj i funkcija trombocita, unutrašnji i vanjski put zgrušavanja, mehanizam fibrinolize i djelovanje inhibitora zgrušavanja. Laboratorijska dijagnostika poremećaja hemostaze započinje izvođenjem globalnih pretraga. Globalne koagulacijske pretrage su najjednostavnije te istovremeno obuhvaćaju i vanjski i unutarnji put zgrušavanja, a u njih ubrajamo: vrijeme krvarenja, protrombinsko vrijeme, aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme, trombinsko vrijeme, broj trombocita i fibrinogen. Nakon globalnih pretraga, u svrhu postavljanja konačne dijagnoze, slijede specifične pretrage aktivnosti i funkcije trombocita, analiza trombocitnih antitijela, a po potrebi i mjerenja koncentracije i aktivnosti pojedinih faktora zgrušavanja i von Willebrandovog faktora te inhibitora zgrušavanja (antitrombin i protein C). Laboratorijski je moguće pratiti i tijek fibrinolize mjerenjem
koncentracije razgradnih produkata fibrina i fibrinogena te D-dimera. S obzirom na složenost koagulacijskog sustava, laboratorijsko ispitivanje hemostaze potrebno je provesti u više stupnjeva, počevši od nekoliko globalnih pretraga te barem jedne specifične. Važno je naglasiti da ne postoji ni jedan test koji samostalno daje uvid u funkciju cjelokupnog sustava zgrušavanja.
Diabetes mellitus (DM) with its micro- and macrocomplications is the leading global epidemic of the 21st century. The aim of the research is to determine possible changes in the complete blood count ...(CBC) parameters depending on glycemic controlin patients with Type 2 diabetes mellitus (T2DM).
The study included a total of 178 patients with T2DM, both gender over the age of 40 years, from the Health Care Center »Dr Milorad Mika Pavlović« Indjija, Serbia. To notice the possible correlation between the CBC parameters and glucose control in T2DM, the subjects were divided in two groups with HbA1c ≤ 7% and with HbA1c>7%. We analysed CBC parameters, parameters of glycoregulation, lipid status using standard biochemical methods, performed anthropometric measurements and collected patients data by questionnaire and electronic patient card.
There was statistical difference between HbA1c groups for PMDW (p=0.045), HDL (p=0.0067). Using univariate linear regression it is shown that PCT was correlated with WBC (p=0.0005), neutrophils (p=0.046), monocytes (p=0.003); MPM was associated with MPV (p=0.0005); MPC (p=0.0005), PDW (P=0.0005), GLU0 (p=0.034), HDL-C (p=0.005); PMDW was correlated with HbA1c% (p=0.049), GLU0 (p=0.013), HDL-C (p=0.001), BW (p=0.043) in all patients.
Based on our study results it may be concluded that some of the parameters of CBC could be useful tool in following glycemic control of diabetics.
Bevacizumab neutralizes a key stimulation factor in tumour angiogenesis - vascular endothelial growth factor (VEGF). The origin of VEGF is related to platelets, and the basic stimulus for its ...production is hypoxia. By neutralizing VEGF, changes occur in the blood that are manifested at the platelet and haemoglobin levels. Study results indicate that proteinuria is a side effect of bevacizumab treatment. The aim of the present study was to examine the percentages of proteinuria in patients with metastatic colorectal cancer after the administration of bevacizumab. The correlation between the degree of proteinuria and changes in the number of platelets and concentration of haemoglobin in patients, as well as in relation to the age (< 60 i ≥ 60) and gender of the patients, was examined.
The study group of respondents included 20 patients with metastatic colorectal cancer (9 men and 11 women) ranging in age from 43 to 73 years. Proteinuria was tested using “Laboquick” test strips. The levels of platelets and haemoglobin were measured using an autoanalyser, the type Cell Dyn 3700 – Abbott, according to the protocol prescribed by The International Federation of Clinical Chemistry and Laboratory Medicine (IFCC).
Statistically significant differences were recorded for the platelet measurements before and after therapy in the overall group of respondents (p= 0.025). Statistically significant decreases in platelet counts and increases in haemoglobin concentrations were also noted in women (Plt: p=0.0036; Hb: p=0.0286) and in patients < 60 years old (Plt: p=0.0270; Hb: p=0.0553). No significant differences were identified in men or in patients ≥ 60 years of age. Proteinuria was detected in one case in which demonstrating an increase in only the recorded number of platelets and a decrease in the level of haemoglobin.
Platelets and haemoglobin may serve as prognostic biomarkers of the risk of proteinuria. Based on the initial values of these parameters, we can predict the target group, in terms of gender and age, that may obtain the most benefit from bevacizumab therapy.
Sažetak. Unatrag nekoliko godina u hematologiji i onkologiji globalno sve češći problem postaje prikladna opskrba „starijim i manje zanimljivim“ kemoterapeuticima. Zbog povremene nestašice ...karmustina, jednog od osnovnih kemoterapeutika pri kondicioniranju prije autologne transplantacije krvotvornih matičnih stanica (ATKS) u oboljelih od limfoma, u našem se centru od 2016. godine on zamjenjuje bendamustinom. U ovom radu retrospektivno analiziramo tijek ATKS-a u 41 bolesnika koji su primili bendamustin u sklopu protokola BeEAM te ga uspoređujemo s tijekom ATKS-a u 40 bolesnika koji su primili karmustin u sklopu protokola BEAM. Medijan oporavka vrijednosti neutrofila (> 0,5 × 109/l) u skupini koja je primila bendamustin iznosio je 11 dana, dok je u skupini kondicioniranoj karmustinom iznosio 10 dana. Medijan oporavka vrijednosti trombocita (> 20 × 109/l) bio je duži kod skupine koja je primala bendamustin (16 prema 13 dana) te su ti bolesnici bili duže ovisni o transfuzijama eritrocita (7 prema 5 dana). Infektivne komplikacije nisu bile češće nakon primjene bendamustina, ali smo nakon primjene karmustina imali veću pojavu mukozitisa II. – III. stupnja (35% prema 12%). Nakon primjene bendamustina zabilježen je jedan slučaj nefrotoksičnosti i kardiotoksičnosti terapije, dok kod primjene karmustina te komplikacije nisu zabilježene. Pri upotrebi bendamustina kod kondicioniranja u naših bolesnika u ovom trenutku nije utvrđena znatnija hematološka toksičnost u odnosu prema karmustinu, ali su prisutni dulji period oporavka vrijednosti trombocita te niža incidencija mukozitisa.
In order to investigate the potential use of platelets activation parameters as routine quality control indicators during liquid storage, 27 PC-BC units were kept at 22 °C for up to 5 days. Routine ...parameters, including a platelet count, mean platelet volume and the parameters of activity: mean platelet component concentration, platelet component distribution width, mean platelet mass, platelet mass distribution width and number of platelet clumps were measured on the Bayer ADVIA 120 hematology analyzer. The platelet surface antigen CD62P was investigated using monoclonal antibodies on the flow cytometer Coulter-Epics XL and the platelet factor 4 and β-thromboglobuline, the main components of the α-granules, were also measured. The reduction in MPV, MPC, PCDW and MPM and the simultaneous increase in PF4, β-TG and CD62P expression reflected the PLT degranulation and activation. Minimizing cell damage during collection and storage is imperative for obtaining the PLT adequate in number and viability.
U cilju ispitivanja mogućnosti upotrebe aktivacionih parametara trombocita kao indikatora i markera njihovog kvaliteta, ispitali smo 27 jedinica koncentrovanih trombocita izdvojenih procesiranjem iz jedinica cele krvi, «buffy coat-a» (KC-BC), skladištenih 5 dana na temperaturi 20±2 °C. Ispitivani su rutinski parametri, koji uključuju ukupni broj trombocita i srednji volumen trombocita, kao i parametri aktivacije trombocita: srednja koncentracija komponenti trombocita, distribucija širine komponenti trombocita, srednja masa trombocita, distribucija širine mase trombocita i broj trombocitnih klampova, na Bayer ADVIA 120 hematološkom analizatoru. Trombocitni površinski antigen CD62P ispitivan je anti-CD62P monoklonskim antitelom na «flow» citometru Coulter-Epics XL, a takođe su ispitani PF4 i β-TG kao glavne sekretorne komponente α-granula. Redukcija u MPV, MPC, PCDW i MPM, uz simultano povećanje koncentracije PF4, β-TG i ekspresije CD62P, ukazuje na degranulaciju i aktivaciju trombocita. To ukazuje na neophodnost minimiziranja ćelijskog oštećenja tokom sakupljanja i skladištenja uzoraka kao na imperativ za dobijanje trombocita adekvatnog broja i vijabilnosti.
Iako je acetilsalicilna kiselina u farmakoterapiji prisutna već više od 100 godina, i dalje je kamen temeljac primarne i sekundarne prevencije u kardiovaskularnih bolesnika. Unatoč nedvojbenoj ...koristi od njezine uporabe, u jednog dijela liječenih ipak će doći do nepovoljnih aterotrombotskih manifestacija poput tromboze u stentu, infarkta miokarda, moždanog udara ili kardiovaskularne smrti. Posljednjih godina sve je više znanstvenog interesa usmjereno na ispitivanje povezanosti ovih događaja s laboratorijskim dokazom slabijeg antitrombocitnog učinka acetilsalicilne kiseline, što je i dovelo do nastanka koncepta tzv. aspirinske rezistencije. Osim nedostatka zajedničke definicije ove pojave, važan je problem u njezinu istraživanju i velik broj različitih te slabo standardiziranih laboratorijskih metoda. Unatoč velikom broju objavljenih studija koje govore u prilog njezinoj kliničkoj važnosti, još ne postoje preporuke struke o potrebi rutinskog testiranja bolesnika na aspirinsku rezistenciju, kao ni prilagođavanja doza ili vrste antiagregacijskih lijekova u slučaju pozitivnog nalaza.
Imuna trombocitopenija u djece Roganović, Jelena
Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1991). Medicinske znanosti,
11/2015
524=42
Journal Article
U razvoju depresivnog poremećaja serotonin ima vrlo važnu ulogu. S obzirom da su direktna istraživanja u području centralnog živčanog sustava čovjeka dobrim dijelom nedostupna istraživačima zbog ...nedostupnosti uzimanja uzoraka, sve veća važnost se pridaje perifernim sustavima koji nam mogu pomoći u dijagnozi, detekciji promjena u samoj bolesti, ali i u praćenju liječenja i oporavka. Trombocit je krvno tjelešce koje u svojim delta granulama sadrži serotonin. Trombocitni serotoninski sustav je sličan, ne i istovjetan serotoninskom sustavu u centralnom živčanom sustavu. Najbitnija je razlika što u trombocitu serotonin razgrađuje enzim monoaminooksidaza B (MAO-B), a u neuronu monoaminooksidaza A (MAO-A), te što trombocit ne može sam sintetizirati serotonin jer mu nedostaje triptofan hidroksilaza. U liječenju depresivnog poremećaja danas se najviše koriste selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPPS). Istraživanja su dokazala da terapija navedenim lijekovima mijenja koncentraciju serotonina u trombocitima, te mijenja vrijednosti nekih trombocitnih pokazatelja. Trombocitni serotonin je snažan vazokonstriktor, povećava kardiovaskularni rizik i vjerojatnost formiranja tromba. Srednji volumen trombocita (MPV) je pozitivan pokazatelj trombocitne aktivnosti, te je povišeni MPV nezavisni faktor rizika od kardiovaskularnih incidenata. Od izuzetno velike važnosti je prepoznavanje depresije kod pacijenata koji boluju od kardiovaskularnih bolesti. Depresija narušava oporavak tih bolesnika jer reducira osobni angažman u oporavku, suradljivost i motivaciju za liječenje. Osim što liječenje SIPPS-ima dovodi do oporavka simptoma depresije, ono mijenja koncentraciju trombocitnog serotonina i srednji volumen trombocita u smjeru vrijednosti koje smanjuju njihove uloge u patogenezi kardiovaskularnih bolesti čime se smanjuje rizik ponavljanja kardiovaskularnih incidenata i poboljšava se oporavak
bolesnika.
PDF
