Ideja o humanom obrazovanju njemačkog filozofa religije Bernharda Weltea, koju izlaže u svojem spisu Zur Idee einer humanen Bildung aus christlichem Geist1 i o kojoj se govori u zborniku o Kršćanskom ...odgoju i obrazovanju danas, od središnje je važnosti za razumijevanje njegove misli o Bezuvjetnom kao Tajni koja nas sve nadilazi. Postavlja se pitanje: Kako će čovjek odgovoriti toj Tajni, s obzirom na odgovornost koju ima prenoseći odgojne i obrazovne ciljeve na drugoga koji od njega ima učiti? Škole, sveučilišta, obrazovne i odgojne ustanove suočavaju se s velikim izazovima zbog društvenih i tehničkih promjena. Istodobno su se ponovno pojavila osnovna pitanja ljudskog obrazovanja i odgoja: Što je zapravo obrazovanje i odgoj ljudi? Tko je obrazovana osoba? Koje su karakteristike dobre škole? Za kršćane se ta pitanja ponovno nameću s obzirom na specifičnosti kršćanskog obrazovanja i odgoja te njegove posebne izazove u našem vremenu. U zaključnom dijelu, na temelju prethodnih spoznaja, autorica promišlja uz Welteovu pjesmu o onome što nam je činiti kako bi odgojni proces i obrazovanje zadobili humani karakter koji će biti utemeljen na kršćanskom duhu.
The idea of human education by the German philosopher of religion Bernhard Welte, which is outlined in Zur Idee einer humanen Bildung aus christlichem Geist (=Gesammelte Schriften I/4) On the Idea of a Humane Education from a Christian Spirit (=Collected Writings I/4), and which is also elaborated in the miscellany Christian education and schooling nowadays, is of the uttermost importance in understanding his thoughts on the Unconditional as a Secret which transcends everything. It is the matter of how one can formulate a response to this Secret, taking into consideration the responsibility one has in transmitting pedagogical and educational objectives to others, which they will have to learn from him/her. Schools, universities, pedagogical and educational institutions have been facing great challenges arising from the social and technical transformations. At the same time, some elementary questions about the human education and schooling have reemerged: what is actually education and schooling of people? Who can be named an educated person? What are the characteristics of a good school? For Christians, all these issues are again in vigour because of the specific conditions of Christian education and schooling, having in mind all the precarities this type of education has to face in our times. In the concluding part, on the basis of the previous knowledge, the author contemplates, alongside Welte’s poem, about what we should do so that the education and the pedagogical processes might gain the human character which will be based in the Christian Spirit.
Povečan globalni domet in vpliv medijev v novem tisočletju vzpostavljata potrebo po globalni novinarski etiki pri poročanju o mednarodno relevantnih zadevah. V središču raziskovalnega zanimanja je ...vprašanje, ali je mogoče in zaželeno razviti niz skupnih etičnih načel v univer-zalnem novinarskem kodeksu. Pri tem so ključna vprašanja, ali je mogoče priti do soglasja o univerzalnih vrednotah, ali jih je smiselno kodificirati in ali je uvedba univerzalnega kodeksa lahko učinkovit vzvod globalne novinarske odgovornosti. Etičnih kodeksov ni mogoče enačiti z novinarsko etiko in etičnim odločanjem, na katera vplivajo različni dejavniki. Pomembno je razvijati družbeno in medijsko klimo, ki bo v uredništvih spodbujala vrednote globalne etike. Vendar zavrnitev univerzalnega kodeksa ne pomeni zavrnitve vključevanja kozmopolitske perspektive v novinarsko poročanje. Prav tako ne pomeni, da je treba opustiti idejo o univerzalnem kodeksu. Razprave o njem bi morale biti del obsežnega in nenehnega samospraševanja novinarjev o svojem poslanstvu, položaju in prihodnosti. Razumeti jih je treba predvsem kot priložnost za širšo analizo stanja v profesiji in kritičen premislek o tem, kaj lahko novinarska skupnost in družba storita za premostitev ovir pri uresničevanju cilja svobodnega in odgovornega novinarstva.
The increased global reach and impact of media in the new millennium raises the need for a global journalism ethics when reporting on matters of international relevance. In the limelight of the research interest is the question whether it is possible and desired to develop a set of common ethical principles in a universal journalism code. The crucial questions are whether it is possible to come to an agreement about universal values, whether it is reasonable to codify them and whether the adoption of a universal code can be an efficient instrument of global journalistic responsibility. Ethical codes cannot be equated with journalism ethics and ethical decision-making, which is influenced by different factors. It is important to develop a social and media climate which will stimulate values of global ethics in media newsrooms. However, the rejection of a universal code does not imply a rejection of including a cosmopolitan perspective in news reporting. It also does not mean that the idea of a universal code should be abandoned. Discussions about it should be part of an extensive and constant journalists' self-questioning about their mission, situation and future. They should be understood mostly as an opportunity for a wider analysis of state of the profession and for a critical reflection on what the journalistic community and the society can do to surmount the obstacles when carrying out the goal of free and responsible journalism.
Frane Petrić sa svojim je djelom Sretni grad nesumnjivo dao doprinos nizu povijesnih pokušaja osmišljavanja savršenog mjesta za život i blagostanje građana. Ovaj je renesansni filozof na tragu ...Aristotela ocrtao konture položaja, društvenog ustrojstva, modela obrazovanja i drugih elemenata polisa koji bi, po svemu sudeći, trebali riješiti manjkavosti gradova odnosno država njegova vremena. Koliko se njegova slika idealnog grada uklapa u današnji, suvremeni kontekst? Koje ideje bi mogle i trebale zaživjeti, a koje su obilježene duhom i ograničenjima njegova vremena? Slijedom toga, koje su univerzalne vrijednosti koje i danas ne gube na cijeni i potrebitosti jednako kao i stotinama godina ranije?
Utilitarizam Ivana Supeka Bracanović, Tomislav
Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine,
12/2022, Volume:
48, Issue:
2 (96)
Journal Article, Paper
Open access
U radu se razmatra na koji bi način trebalo klasificirati Ivana Supeka s obzirom na njegova etička shvaćanja. Ponuđeni odgovor koji se nastoji potkrijepiti glasi da bi ga trebalo klasificirati kao ...utilitarista ili barem kao vrlo bliskog utilitarizmu. U radu se analizira veći broj tvrdnji iz Supekovih različitih spisa i uspoređuje ih se s paradigmatičnim tvrdnjama istaknutih utilitarista od Johna Stuarta Milla do Petera Singera. Ispostavlja se, primjerice, da je Supek smatrao da su posljedice važne za procjenu naših postupaka, da je Kantova etika nepogodna za rješavanje konkretnih moralnih dilema, da se univerzalnost etike može postići samo ako uključuje i element racionalnosti i element osjećajnosti, te da solidarnost – u smislu dužnosti pomaganja – mora od privrženosti našoj neposrednoj zajednici biti proširena na sve ljude. Ove i mnoge druge tipično utilitarističke tvrdnje snažno upućuju prema zaključku da je Supek bio privržen nekoj vrsti utilitarizma. U radu se razmatraju i dva moguća prigovora tezi o Supekovu utilitarizmu: prigovor da je Supek sebe smatrao humanistom, a ne utilitaristom te prigovor da je on utilitarizam na više mjesta otvoreno kritizirao. Prvi prigovor nije poguban za tezu o Supekovu utilitarizmu jer humanizam i utilitarizam dijele velik broj središnjih obilježja. Drugi prigovor također nije poguban jer Supekova se kritika utilitarizma, kao što pokazuje dodatna analiza njegovih spisa, temeljila na njegovom relativno slabom poznavanju nekih složenijih pojedinosti iz tradicije utilitarističke etike.
The paper discusses how Ivan Supek should be classified when it comes to his ethical views. The answer offered and sought to corroborate is that he should be classified as a utilitarian or at least as very close to utilitarianism. The paper analyzes a number of claims from Supek’s various writings and compares them with the paradigmatic claims of prominent utilitarians from John Stuart Mill to Peter Singer. It turns out, for example, that Supek believed that consequences are significant in evaluating our actions, that Kant’s ethics is unsuitable for resolving concrete moral dilemmas, that the universality of ethics could only be achieved if it included elements of both rationality and empathy, and that solidarity – in terms of the duty to help – from commitment to our immediate community should extend to all people. These and many other typically utilitarian claims strongly point towards the conclusion that Supek was committed to some version of utilitarianism. The paper also discusses two possible objections to the thesis of Supek’s utilitarianism: the objection that Supek considered himself a humanist and not a utilitarian and the objection that he openly criticized utilitarianism in several places. The first objection is hardly fatal to the thesis of Supek’s utilitarianism because humanism and utilitarianism share a large number of central features. The second objection is also hardly fatal because Supek’s critique of utilitarianism, as it is shown by an additional analysis of his writings, was based upon his relatively poor knowledge of some more intricate details of the tradition of utilitarian ethics.
Pitanje autora i autorstva jedno je od otvorenih pitanja književne znanosti. Neovisno o odgovorima što ih podastire književna teorija, književna praksa obiluje mnoštvom primjera različitog ...iskazivanja »autorskog« i »autorstva«. Kada je riječ o Feđi Šehoviću, po nama su, posve pojednostavljeno, tri glasa/lica njegova književnog autorstva; prvo, ismjehivačko, drugo dokumentarno i treće izmišljeno pripovjedačko, a svako je ostvareno primjerenim brojem relevantnih književnih stranica.
Novovjekovni ideal demokracije temelji se na apstraktnog kategoriji humaniteta, koja svoje uporište nalazi u univerzalnim vrijednostima i jednakosti ljudi kao nositelja tih vrijednosti. ...Prepoznatljivo obilježje takve apstraktne osobe je vezana uz racionalnost. Međutim, razumijevanje demokracije u modernosti, koje izjednačava pojedince apstrahirajući od svakog funkcionalnog/ povijesnog obilježja, predalo je svoju ulogu diskursima »razlike« i »identiteta«, što je postalo očitim naročito nakon atmosfere neizvjesnosti u 80-im godinama prošloga stoljeća. Stoga je glavna os suvremenih rasprava u političkoj filozofiji određena bipolarnošću partikularnosti i univerzalnosti. S jedne strane osi nalazi se pojam univerzalnosti koji naglašava bivanje kao bivanje bestjelesnim i potpuno konceptualnim, no s druge strane se nalaze partikularizmi koji revitaliziraju ontologiju biti, koja njih same čini robovima partikularnog. U ovom radu nastojim otkriti vezu između univerzalnosti i partikularnosti na putu kritike ontologije biti. Problem s kojim se suočavam nije onaj odabira između univerzalnog i partikularnog, već je onaj prikazivanja neuništive međusobne veze između univerzalnog i partikularnog.
Polazeći od Talmyjevoga (2001b: 52) popisa koji sadrži 20 engleskih glagola koji izriču put, u ovome radu istražujemo semantička i sintaktička svojstva tih glagola fokusirajući se na to mogu li ili ...ne uzeti prijedložnu frazu. U ovome su smislu od osobitoga interesa one kombinacije u kojima (elementi) Puta kodirani u prijedložnoj frazi dijele središnje semantičke komponente s (elementima) Puta kodiranima u glagolu (npr. enter into). Nadalje, glagole, odnosno njihova različita semantička ostvarenja, istražujemo iz međujezične perspektive promatrajući sintaktičke realizacije struktura koje izriču kretanje u hrvatskome. Također, uspoređujemo i kontrastiramo semantičko-sintaktička svojstva svih hrvatskih prijevoda ciljanih engleskih struktura. Zanimljivo je da je moguće provesti kategorizaciju engleskih glagola koji izriču Put temeljem toga mogu li se na hrvatski prevesti prefigiranim glagolom nakon kojega slijedi prijedložna fraza u kojoj su oblik prefiksa i oprijedloga isti (npr. ući u), ili ne. U zaključku nudimo sistematizaciju međujezične slike glagola koji izriču Put i identificiramo četiri razine međujezične sistematičnosti (s time da je ona koju nazivamo ‘Ishodišno-Ciljna Os’ najkoherentnija, odnosno, najsistematičnija).
Autor analizira višeznačni pojam globalizacije te, gledajući s povijesne strane, zaključuje kako je prva moderna iznjedrila različite pokušaje globalizacije svijeta života oslonjene na tehnologije ...prve moderne koje nisu imale tako globalizirajuću moć kao tehnologije druge moderne. Posebno se kritički autor postavlja u odnosu na neoliberalni model globalizacije, jasno razlikujući globalizaciju kao takvu, koju prihvaća, i metodu kako se ona provodi snagom politike Washingtonskog konsenzusa, u odnosu na koju autor ima ozbiljnih primjedbi. Glavni problem svodi se na pitanje je li moguć novi etos globalizacije. Ni antiglobalizacijski pokreti ni političke stranke izgleda nemaju alternativu takvoj neoliberalnoj metodi globalizacije. Stoga autor predlaže da bi svatko trebao znati izvući maksimalnu korist od globalizacije. Jedino mudrost, znanje i nastojanje na novom etosu globalizacije može pojedinca spasiti od nekritičkog prepuštanja valjku globalizacije. Radi se i o osposobljavanju društvenih institucija koje bi trebale upravljati globalizacijom. Radi se o suočavanju s društvom rizika koje nije pasivno nego će gledati unaprijed i biti sposobno nadzirati opasnosti i rizike.
Univerzalizacija prostorne forme kroz geometrijski formalizam, kao osnova modernističkoga prostornog dizajna, dobiva nove dimenzije u suglasnosti sa suvremenom teorijom kompleksnih sustava. ...Univerzalnost kompleksnosti kao konceptualni okvir suvremenoga arhitektonskog dizajna, praćenog najčešće
računarskom podrškom, može se naći i u nekim teoretskim postulatima i projektima modernizma kao proizvod intuitivnoga prostornog promišljanja.
PDF
