The book presents urban agriculture as an innovative and effective tool for achieving wider social effects regarding the participation in decision-making processes, social inclusion, and sustainable ...urban development. Despite the many social and economic benefits, this kind of agriculture has still not gotten the proper support at the international and national political levels. In Slovenia, there are no clear guidelines and standards for its promotion, protection and management. This is why one of the purposes of this book is to encourage the first step towards bridging the gap between the national and local levels. The overview of good urban agriculture practices in the countries of Central and Eastern Europe and North America attests that the wider social effects are most often ensured by community, social, educational, and therapeutic gardens that bring together many diverse stakeholders. The book illustrates how urban agriculture, when designed in a collaborative and inclusive manner, can result in improved public services, boost active citizenship, and contribute to a better urban structure and image.
U radu predstavljamo neke aspekte urbane poljoprivrede čime nastojimo ovu temu afirmirati kao značajnu za buduća sociološka i druga društvena istraživanja. U radu navodimo oblike u kojima se urbana ...poljoprivreda danas javlja te čimbenike koji su utjecali na raznolikost tih oblika. Nakon kratkog pregleda povijesnog razvoja urbane poljoprivrede, navodimo društvene značajke i funkcije različitih vrsta urbane poljoprivrede koje ona može imati u urbanom prostoru i društvu, poput utjecaja na sigurnost hrane i kvalitetu prehrane, osjećaj pripadnosti i integraciju doseljenika u zajednicu, smanjenje kriminala i povećanje socijalnog kapitala. U radu osvrnuli smo se i na kritike te na nedostatak sustavnih istraživanja urbane poljoprivrede te probleme na koje urbani poljoprivrednici, a i istraživači mogu nailaziti. Na kraju rada osvrnuli smo se na perspektive proizvodnje hrane u gradovima.
U prilogu se analizira fenomen urbanog vrtlarenja u Zagrebu, pri čemu se
posebna pozornost posvećuje dvama različitim tipovima vrtova – „divljim“ vrtovima
nastalima na skvotiranome gradskom zemljištu ...pojedinačnim inicijativama odozdo i
zajedničarskim vrtovima, osmišljenima najčešće od udruga civilnog društva, no čija je
institucionaliziranost u konačnici učinak politika odozgo. Kako prvospomenuti vrtovi
na različitim lokacijama u Zagrebu postoje već nekoliko desetljeća, a potonji su nastali
tek početkom 2013. godine ili su još u nastajanju, pri istraživanju je korišteno nekoliko
metoda. Uz etnografski teren u naselju Jarun, obavljen kroz boravke u vrtovima, proučavanje
njihova izgleda i bilježenje što se u njima događa te intervjuiranje kazivača,
te uz prikupljanje dodatnih informacija pretragom arhivskih materijala, intenzivno je
praćena i recentna medijska artikulacija ovog fenomena, i to konzultiranjem televizijskih
emisija, novinskih članaka te napisa po internetskim portalima zainteresiranima
za ekološku problematiku.
S obzirom da je urbano vrtlarenje kao predmet istraživanja na raskrižju različitih humanističkih
i društvenih disciplina poput etnologije svakodnevice, urbane sociologije,
kulturne geografije i sl., ovaj se prilog teorijski naslanja na raznorodne doprinose, no
ujedno i nastoji ponuditi novu okosnicu za promišljanje teme koja u posljednje vrijeme
sve više pobuđuje pažnju znanstvene zajednice, ali i šire javnosti. Otuda naglasak na
specifičnim aspektima ulaganja u urbane vrtove, ali i na isto tako važnoj izloženosti
vrtova - pogledima, provalama, urbanističkim planovima koji ih kane dokinuti - koji
su dakako jedno drugim prožeti te povezani s inicijativama vrtlarskih i ostalih zainteresiranih
zajednica, kao i s perspektivama samih vrtova.
U kontekstu suvremenog grada, koncept i praksa urbanih vrtova predstavljaju jedan od ključnih
alata za postizanje gotovo univerzalnog cilja svakog urbanog prostora: održivost i „smartness“.
Osim toga ...poziv za reorganizacijom i otvaranjem napuštenih, neiskorištenih ili zapuštenih
prostora u svrhu proširenja javnog prostora već je dugo dio istraživanja urbanih studija u
potrazi za ravnotežom unutar urbanog prostora. Taj zahtjev i mainstream popularnost doveo
je i do početka svojevrsne institucionalizacije urbanih vrtova koji su danas često dio prostornih
planova i urbanih politika, mijenjajući ustaljeni koncept „parka“ i „zelenila“ kao top down
pristupa urbanog planiranja.
Istovremeno na urbanoj prostornoj sceni svjedoci smo pojave privremenog urbanizma čiji su
osnovni ciljevi privremeno korištenje gore opisanih prostora za širok spektar aktivnosti koje
variraju od formalnih do neformalnih. Privremenost urbanog vrta kao njegova ključna osobina
naizgled ukida zahtjev prostornosti, ali istovremeno omogućava da se jedna tradicionalna
kategorija kao što je vrt transformira u hiper suvremenu noseći u sebi ključne osobine urbanog
prostora danas: privremenost, mobilnost, dostupnost.
Danas u većini Hrvatskih gradova postoje urbanih vrtovi, a mnogi gradovi su i institucionalizirali
njihovo postojanje. Kada je u pitanju prostorno uređenje i dizajniranje urbanih vrtova,
posebnu pažnju zauzimaju upravo privremeni urbani vrtovi kao dio građanskih inicijativa
ili festivalskih događanja čija je funkcija širenje popularnosti urbanih vrtova posebno među
mlađom populacijom.
Imajući na umu mnogobrojne, često bipolarne dimenzije urbanog vrta, u ovom istraživanju
analizirali smo stavove studenata arhitekture o konceptu, korištenju i oblikovanju urbanih
vrtova u Hrvatskoj kroz nekoliko operacionalnih kategorija kao što su prolazno-stalno, amaterski-
profesionalno, bottom-up – top-down te prostor-mjesto.
PDF
