The article discusses the influence of the process of urbanization on the Belarusian nationality. Due to some historical conditions the Western cities-communes have not formed in Belarus. At the ...beginning of the New Ages the Belarusian city has had Magdeburgian law and the trading relations, it has been the centre of the political life, the residence of the State officials and the provinces. Through the social-economical backwardness of the Russian empire the peasants of Belarus could not move into the towns from the country. The towns and the cities in Belarus were not Belarusian but Jewish and Polish ones. Due to the World War II there have emerged the Polish Holocaust, repatriation and the Soviet industrialization which have made some auspicious conditions for the overtaking modernization in Belarus. During only one generation the peasant Belarusian nation has become the urban one. Such overtaking process of the urbanization has been preventing the formation of the standards and the traditions of the Belarusian city. The basis of the social and cultural life of Belarusians has been forming the traditions of the Soviet culture. That is why we can come to the conclusion that the overtaking modernization is closely related to the radical changes of the national identity. The more overtaking is modernization of the cities and the whole State, the more dangerous is the deprivation of the national peculiarity. The nation whose spiritual life is not utterly formed can hardly successfully adapt itself to the social and economical changes, which are determined by the overtaking modernization. These alterations do absolutely not correspond to its spiritual way of life.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Market-places are a special type of settlements characterized by a reinforced exchange of merchandise and non-agrarian economy. The ...noun trg (market-place) stems from general Slavic term whose original meaning was merchandise. Out of this meaning other ones were developed: place where merchandise exchange was carried out, places in the centre of settlement where roads were being crossed and population being gathered, and, in the end, a special type of settlement. Out of the basic meaning, other ones were developed: trade as a process and subject, market-place, market-hall, places where trade is carried out, and merchant. The characteristic of all deduced nouns is the process which unifies them, and it is the exchange of merchandise. The first market-places in the medieval Serbian countries appeared in rural settlements. Later on, by renewal of the old towns and development of economy, first of all trade and mining, market-places were established in urban settlements. In medieval Serbia three zones and three basic types of urban settlements (towns) are differentiated: coastal, southern and central. This paper dealt with central zone in which Serbs had had the highest impact on the appearance and development of market-places, as a special type of urban settlements. Towns are the holders of civilization, and Serbian medieval market-places represent factors and reflection of the development of Serbian medieval state. According to the appearance, the following types of market-places are differentiated: monastic, mining, market-places at the places of caravan’s stations, and the ones in old towns, at the crossroads and foots of the fortifications. Urbanization is a process characterized by the natural or mechanical increase of population in the settlements of non-agrarian type. The process is taking hold of the whole society, not only urban settlements in which the changes are to be evident and the most visible, and they occur in settlements not belonging to the urban ones. The urbanization process in medieval Serbia from the middle of the 13th century was running in an accelerated manner, and lived to see its culmination in the first half of the 15th century. A great contribution was given to it by Dubrovčani and Sasi, holders of trade and mining. Unfavourable political circumstances of the 15th century could not interrupt this process – it was being gone out step by step with the arrival of the Turks, whom had not put the most important centres in the occupied areas in market-places as the most developed settlements, but in the fortifications. So the urbanization process, by the influence of oriental elements and war-like orientation of economy, is getting different forms.- Trgovi su poseban tip naselja koje karakteriše pojačana robna razmena i neagrarna privreda. Imenica trg potiče od opšteslovenskog termina čije je prvobitno značenje bilo roba. Iz ovog značenja razvila su se druga: mesto gde se vršila robna razmena, mesto u centru naselja gde su se ukrštali putevi i okupljalo stanovništvo, i, na kraju, poseban tip naselja. Iz osnovnog razvila su se i druga značenja: trgovina kao proces i kao objekat, tržište, tržnica, trgovište, trgovac. Karakteristika svih izvedenih imenice jeste proces koji ih objedinjava, a to je robna razmena. Prvi trgovi u srednjovekovnim srpskim zemljama javljaju u seoskim naseljima. Kasnije, obnovom starih gradova i razvojem privrede, pre svega trgovine i rudarstva, trgovi su se ustalili u urbanim naseljima. U srednjovekovnoj Srbiji razlikujemo tri zone i tri osnovna tipa urbanih naselja – gradova: primorski, južni i centralni. U radu je obrađena centralna zona u kojoj su Srbi dali najveći uticaj na nastanak i razvoj trgova, kao posebnog tipa urbanih naselja. Gradovi su nosioci civilizacije, a srpski srednjovekovni trgovi predstavljaju činioce i ogledalo razvoja srpske srednjovekovne države. Na osnovu nastanka razlikujemo sledeće tipove trgova: manastirski, rudnički, trgovi na mestu karavanskih stanica i trgovi u starim gradovima, na raskršću puteva i podnožju utvrđenja. Urbanizacija je proces koji karakteriše prirodni ili mehanički priraštaj stanovništva u naseljima neagrarnog tipa. Proces zahvata čitavo društvo, a ne samo gradska naselja u kojima su promene očigledne i najvidljivije, dešavaju se i u naseljima koja ne pripadaju urbanim. Proces urbanizacije u srednjovekovnoj Srbiji tekao je ubrzano od sredine XIII, a vrhunac je doživeo u prvoj polovini XV veka. Značajan doprinos dali su mu Dubrovčani i Sasi, nosioci trgovine i rudarstva. Nepovoljne političke prilike XV veka nisu mogle da prekinu ovaj proces – on se postepeno gasio tek sa dolaskom Turaka, koji najznačajnije centre u okupiranim oblastima nisu smestili u trgove kao najrazvijenija naselja, već u utvrđenja. Time proces urbanizacije, uz upliv orijentalnih elemenata i ratnu orjentaciju privrede, poprima drugačije oblike.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Uveljavljena orodja za napovedovanje razvoja mest so opazno nezadostna. Tudi večini domnev, razumljenih kot aksiomatskih v zvezi s procesi urbanizacije, vsak dan nasprotujejo novi pojavi. V evropski ...tradiciji pa vendarle obstaja nekaj, kar omogoča opredelitev skupnih načinov in odgovorov: analiza vezi v procesu urbanizacije. Avtor članka prek analize kvantitativnih opažanj, prevrednotenja smisla javnih vlaganj, odkrivanja znamenj urbanosti in preoblikovanja hierarhij ponuja možnosti urbanih prihodnosti evropskih mest, oblikovanih iz razmerij nasprotujočih si dvojic.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Christianity on the territory of the central Balkans was most probably brought by soldiers, whether active members of legions, or ...the veterans who, after leaving the army, settled in one of the many large urban centers of Empire, as well as on the central Balkans. Although it is known that Christian community and organized Church already existed before the beginning of the 4th century, the Christian sacred topography can be observed only after the Peace of the Church declared in Milan in 313, when to the followers of this religion, once held dangerous for the Empire, was given the possibility to build temples for celebrating Mass or for commemorating the burial places of their martyrs. The process of creating the Christian sacred topography in towns and cities on the central Balkans lasted long, because of numerous wars that roman army led with non-roman nations and tribes during the 4th and 5th centuries, which often left settlements desolated. That is why the completely formed Christian city on the mentioned territory can be observed only after the rebuilding carried out by the emperor Justinian I in the 6th century. This study deals with known urban centers, in which the transformation can be observed, based on the remains of architecture, such as Sirmium, Viminacium, Naissus, Remesiana and Ulpiana. Despite the fact that they never had an official status of roman city, the settlements of Romuliana and Mediana are also included, because they offer important data about the Christianization of urban spaces. Large early Christian centres cherished the cults of local martyrs, and their bishops surrounded cities with martyriums and memories, thus creating simbolical „ring“ which protects the city in the name of Christ. Town and cemetery churches were established during time, and this topographical picture became visible before the 6th century. Special attention is dedicated to the sites of Gradina on mountain Jelica and Caričin grad, as the highlights of completely developed early Christian sacred topography in the 6th century. In each of above mentioned cities the existence of more than one intramural churches, and at least one extramural Christian temple (in cimiterio), can be detected. The probable identification of site Caričin grad as archbishopric seat Iustiniana Prima is also emphasized, as well as the important place of once influential city and its topography in the whole Empire.- Hrišćanstvo je na teritoriju centralnog Balkana dospelo verovatno posredstvom vojnika, bilo da je reč o aktivnim pripadnicima legija ili o veteranima, koji su se nakon odsluženog vojnog roka naseljavali u nekom od mnogih gradova Carstva, pa i u većim gradovima na centralnom Balkanu. Premda je poznato da hrišćanska zajednica i organizovana Crkva postoje svakako pre početka 4. veka, hrišćanska sakralna topografija na pomenutoj teritoriji može da se prati tek nakon što je proglašenjem Milanskog edikta 313. godine pripadnicima ove religije, nekada smatrane opasnom po Carstvo, omogućeno da grade hramove u kojima bi se vršila bogosluženja ili kojima bi obeležavali mesto na kome su pohranjene mošti stradalnika za veru. Proces nastanka hrišćanske sakralne topografije u gradovima centralnog Balkana bio je dugotrajan, budući da su brojni sukobi, koje su Rimljani vodili sa nerimskim narodima i plemenima tokom 4. i 5. veka, neretko za sobom ostavljali pustoš. Stoga o potpuno formiranom hrišćanskom gradu na pomenutoj teritoriji možemo govoriti tek nakon Justinijanove obnove u 6. veku. Radom su obuhvaćeni poznati urbani centri u kojima se na osnovu sačuvanih ostataka arhitekture može pratiti proces njihove transformacije, poput Sirmijuma, Viminacijuma, Naisusa, Remesijane i Ulpijane. Takođe, biće reči i o Romulijani i Medijani koje, uprkos tome što nisu imale zvaničan status grada, pružaju značajne informacije o hristijanizaciji urbanih prostora. Veliki rani hrišćanski centri negovali su kultove mučenika, a njihovi su episkopi grad okružili martirijumima i memorijama, stvarajući neku vrstu simboličnog prstena koji je u ime Hristovo štitio grad. Vremenom su se ustalile gradska crkva i grobljanske crkve, a ovakva topografska slika postala je uočljiva još pre 6. veka. Vrhunac razvijene rane hrišćanske sakralne topografije predstavljaju šestovekovni lokaliteti Gradina na Jelici i Caričin grad, kojima je u radu posvećena i posebna pažnja. U svakom od pomenutih gradova može se uočiti postojanje više gradskih crkava intra muros i najmanje jedan hram extra muros (in cimiterio). Naglašena je i verovatna ubikacija arhiepiskopskog sedišta Iustiniana Prima na lokalitetu Caričin grad, a time i značajno mesto ovog nekada uticajnog grada i njegove topografije u čitavom Carstvu.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Proces urbanizacije u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata bio je
neraskidivo povezan s procesom ubrzane industrijalizacije, na čemu se temeljila državno-industrijska razvojna strategija. Propašću ...socijalističkog društvenog sustava, tijekom tranzicije, zbog nekonkurentnosti na tržištu i tehnološke dotrajalosti
urušio se dotadašnji industrijski sklop na kojem je počivao razvitak Šibenika. U vrlo kratkom razdoblju od grada s izrazitim industrijskim obilježjima Šibenik je danas deindustrijaliziran. Od prevladavajućeg doživljaja “prljavoga" grada s velikim ekološkim problemima 1980-ih, u novim okolnostima dominantna je deindustrijalizirajuća slika Šibenika.
Proces deindustrijalizacije Šibenika proizveo je čitav niz socijalnih posljedica, od kojih je veliki broj nezaposlenih jedna od najznačajnijih. Također je u prvi plan dospjelo pitanje sudbine nekadašnjih velikih tvorničkih sklopova, poglavito područja nekadašnje Tvornice elektroda i ferolegura (TEF) u neposrednom kontaktnom području povijesne gradske jezgre i na samom ušću rijeke Krke u šibenski zaljev. U ovom se radu razmatra urbana obnova područja bivše tvornice TEF, njezini dosadašnji učinci i ograničenja te njezina perspektiva.
Glavni je cilj ovoga rada analizirati prostorni i demografski razvoj naselja Ljubljanske urbane regije nakon 2002. Na osnovi demografskih promjena odredili smo glavne urbanizacijske procese u ...Ljubljanskoj urbanoj regiji. Ljubljana i njena urbana regija imali su vrlo dinamičan demografski razvoj u razdoblju nakon 1945. Sve do kraja sedamdesetih godina, brz porast stanovništva bio je posljedica snažnog useljavanja iz ruralnih dijelova Slovenije i ostatka Jugoslavije. Tipična je bila urbanizacija praćena koncentracijom stanovništva u Ljubljani i nekim drugim, manjim gradovima u tome području. U osamdesetima i devedesetima, glavni urbanizacijski procesi bili su dekoncentracija stanovništva s intenzivnom suburbanizacijom. Nakon 2002. najbrži porast stanovništva imala su naselja u ruralnom zaleđu regije. Na taj je način suburbanizacija prerasla u periurbanizaciju pa je za regiju karakteristična raštrkanost naselja, sa svim negativnim implikacijama urbanog širenja.
U radu se proučava sociogeografska dimenzija problema u donjoneretvanskoj delti na jugu Hrvatske, gdje je planirano osnivanje novoga parka prirode. U radu se analizira pitanje granica i ...funkcioniranje parka u budućnosti. Ti su aspekti istraženi u okviru najznačajnijih sociogeografskih procesa, analiziranih u svjetlu sukoba između tri društvene skupine: poljoprivrednika, građevinskoga sektora i zaštitara prirode. Cilj je odrediti geografske zone koje bi se mogle naći pod pritiskom zbog demografskoga i poljoprivrednoga razvoja. Rezultati rada pokazuju kako su određena područja zahvaćena dinamičnim sociogeografskim procesima. U tim se područjima nailazi na određeni otpor projektu parka prirode. Probleme je moguće prevladati kroz međusobni dogovor tri najutjecajnije društvene skupine koje predstavljaju sudionike u tom procesu.
URBANA MOBILNOST Bošnjak, Dijana; Ižaković, Iva
Paragraf,
06/2017, Volume:
1, Issue:
1
Paper
Open access
Krajem 20. te početkom 21. stoljeća sve su izraženije promjene koje se ne događaju samo u pojedinim zemljama ili dijelovima svijeta, nego su globalnih razmjera. Jedna od njih je urbanizacija koja ...neizbježno dovodi do deruralizacije. Nagli i snažni porast broja gradskog stanovništva i općenito širenja gradova, utjecao je i doveo do promjena u gradskom prometu. Suvremeni gradovi, a posebice oni s velikom površinom i brojem stanovnika, suočavaju se s prometnim preopterećenjima, stoga im je nužna organizacija prometne infrastrukture. Zagušenost, onečišćenje okoliša, prevelika buka samo su neki od negativnih utjecaja koji su nažalost prisutni u mnogim svjetskim gradovima. Zato ljudi, radi očuvanja vlastita zdravlja i mirnijega života, odlaze iz središta grada i nastanjuju se na gradskoj periferiji. U središtima gradova većinom ostaju poslovni prostori i sve što je s njima u vezi. Zato do najvećih zagušenja u gradskom prometu dolazi tijekom dnevnih migracija na posao i s posla. U ovom radu opisat ćemo neke od spomenutih problema gradskoga prometa, ali i ponuditi rješenja radi njihova učinkovitog otklanjanja. Korištenje javnoga prijevoza, bicikala ili odlazak na posao pješice dopuštaju li to prostorne udaljenosti, samo su neke od alternativa koje mogu doprinijeti smanjenju broja osobnih automobila, boljem funkcioniranju gradskog prometa, a samim time i ostalih gradskih aspekata.
Razlozi doseljavanja u Zagreb Zoran Stiperski; Željka Kamenov
Prostor (Zagreb, Croatia),
01/1996, Volume:
4, Issue:
2(12)
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Autori u radu analiziraju razloge doseljenja u Zagreb na temelju ankete provedene 1994. godine, kojom je ispitano 367 doseljenika. Ispitanici su izrazili stupanj svog zadovoljstva mogućnošću ...ostvarenja osnovnih životnih potreba u posljednjem mjestu boravka kao i u Zagrebu. Pokazalo se da su mogućnost zaposlenja i školovanja dva najvažnija razloga za doseljenje u Zagreb, te da su ispitanici općenito zadovoljniji Zagrebom, no što su bili posljednjim mjestom boravka.
Ovaj tekst dio je projekta Titius koji će se o Porječju obrađivati tri godine. Ovo je samo prva faza istraživanja o naseljima i kretanju stanovništva. U drugoj će se fazi prikazati određene strukture ...i promjene struktura stanovništva između dva zadnja popisa. Treća faza će se sastojati iz istraživanja stanovnika o povjerenju u državne i društvene institucije u vlastitoj sredini.
Ovaj se tekst sastoji iz tri dijela. U prvom dijelu se govori o defi nicijama grada, sela i mješovitih naselja te procesa urbanizacije. Tu se postavlja pet hipoteza. U drugom dijelu se pomoću statističkih podataka vrši analiza ovih pojmova i procesa, a u trećem se izvode zaključci iz te analize.
Stanovništvo Porječja kontinuirano je raslo s manjim oscilacijama, a od 1961. je počelo opadati, s drastičnim padom između dva zadnja popisa.
Međutim, takvo kretanje ne odnosi se podjednako na sva naselja. Gradska naselja bez obzira u kojem se području nalazila imaju pad stanovništva, dok obalna seoska naselja i u ovom razdoblju pokazuju rast stanovništva.
I konačno, gradovi Porječja Krke organizirani su centralistički, jer je najveći grad tri puta veći od drugog grada po veličini, a odnos između ostalih gradova je još i veći, što ne daje dobru gospodarsku perspektivu Porječja.