Enterokoki su Gram-pozitivne bakterije iz roda Enterococcus i dio su fiziološke mikroflore probavnog trakta životinja i ljudi. Karakteristika ovog roda je visoki stupanj urođene rezistencije na ...antibiotike koji se uobičajeno koriste u humanoj i veterinarskoj medicini kao što su cefalosporini, klindamicin i trimetoprim-sulfametoksazol. Osim toga, smanjene su osjetljivosti na peniciline i aminoglikozide. Zbog toga uspješno izbjegavaju djelovanje navedenih antibiotika kojima su često nenamjerno izloženi što im omogućava kolonizaciju i širenje na područja tijela koja za njih nisu uobičajeno stanište. U prikladnim uvjetima prouzroče infekcije, prije svega kože, mokraćnog i spolnog sustava, a u humanoj medicini navode se između ostalog i kao uzročnici meningitisa i endokarditisa. Osim urođene rezistencije, značajna karakteristika enterokoka je ta da vrlo lako stječu nove mehanizme rezistencije. Stečena rezistencija kod enterokoka posljedica je mutacija već postojećih gena ili stjecanja novog genskog materijala. Općenito govoreći, nekontrolirana i česta uporaba antibiotika rezultira selekcijom sojeva sa stečenim mehanizmima rezistencije što kao posljedicu može imati pojavu multirezistentnih sojeva otpornih na gotovo sve dostupne antibiotike. Najznačajnije i najzastupljenije vrste roda su Enterococcus faecium i Enterococcus faecalis između kojih postoje značajne razlike u urođenoj rezistenciji na antibiotike. U obje vrste opisani su i multirezistentni sojevi, a značajnu ulogu imaju izolati rezistentni na vankomicin koji su vrlo česti uzročnici „bolničkih infekcija.“ Stoga je vankomicin rezistentan E. faecium vrlo visoko na listi Svjetske zdravstvene organizacije na kojoj se nalaze mikrobi za koje je nužno razviti nove antibiotike jer je izbor dostupnih djelotvornih antibiotika za liječenje infekcija prouzročenih tim sojevima iznimno malen. Osim česte uporabe antibiotika u terapijske svrhe, jedan od uzroka nastanka i širenja rezistentnih i multirezistentnih izolata enterokoka jest uporaba antibiotika u subterapijskim dozama u svrhu promocije rasta životinja koje služe za prehranu ljudi. Tako je primjerice uporaba avoparcina u hrani za životinje dovela do selekcije sojeva rezistentnih na vankomicin. S obzirom na to da ti izolati izravno ugrožavaju ljudsko zdravlje, a infekcije njima iznimno je teško liječiti, uporaba avoparcina kao promotora rasta zabranjena je u Europskoj Uniji pa tako i u Republici Hrvatskoj.
Cilj: Vankomicin je antibiotik koji se koristi za liječenje infekcija uzrokovanih Gram- -pozitivnim bakterijama, no kod nekih pacijenata uzrokuje ozljedu bubrega. Budući da standardni biomarkeri ...ozljede bubrega ne pokazuju dovoljnu osjetljivost i specifičnost, potrebno je pronaći nove biomarkere kako bismo mogli ranije detektirati poremećaje bubrežne funkcije te pravovremenim prekidom ili promjenom terapije spriječiti daljnje ozljede bubrega. Cilj je rada bio usporediti proteomske profile urina dviju pacijentica oboljelih od upale pluća koje su primale terapiju vankomicinom sa i bez kliničkih znakova ozljede bubrega uzrokovanih navedenim antibiotikom, kako bismo identificirali nove potencijalne proteinske biomarkere akutne ozljede bubrega uzrokovanog vankomicinom. Prikaz slučaja: Uzorci urina prikupljeni su treći i sedmi dan terapije vankomicinom od pacijentice sa i pacijentice bez kliničkih znakova bubrežne disfunkcije te su analizirani dvodimenzionalnom gel elektroforezom kombiniranom s MALDI-TOF/TOF masenom spektrometrijom. Vidljive razlike u proteomskim profilima urina između dviju pacijentica javljaju se treći, a naročito su izražene sedmi dan terapije. Dvodimenzionalna gel elektroforeza kombinirana s masenom spektrometrijom potvrdila je već ranije dokazanu ulogu proteina neutrofilnog lipokalina povezanog s gelatinazom (NGAL, engl. neutrophil gelatinase-associated lipocalin) kao biomarkera akutne ozljede bubrega, te otkrila ekspresiju citoskeletnog keratina 1 tipa II i retinol-vezujućeg proteina 4 (RBP4, engl. retinol-binding protein 4) samo u urinu pacijentice kod koje je terapija vankomicinom uzrokovala poremećaj bubrežne funkcije. Zaključci: Citoskeletni keratin 1 tipa II i retinol-vezujući protein 4 mogli bi predstavljati nove potencijalne biomarkere ozljede bubrega uzrokovane vankomicinom. Potrebne su daljnje studije na većem broju pacijenata kako bi se validirali dobiveni rezultati i utvrdio njihov potencijalni dijagnostički i klinički značaj.
Vankomicin-rezistentni enterokoki (VRE), naročito Enterococcus faecium, spadaju među najznačajnije bolničke patogene, pri čemu su naročito ugroženi bolesnici oslabljenog imunosnog statusa. Pritom je ...najčešća pojava asimptomatske kolonizacije probavnog sustava koja može ustrajati duže vremena i biti rezervoar za širenje VRE na ostale bolesnike. Donosimo prikaz slučaja bolesnice s dijagnozom akutne mijelomonocitne leukemije praćene aplazijom koštane srži nakon indukcijske terapije. Bolesnica je liječena antibioticima širokog spektra. Tijekom hospitalizacije u bolesnice se razvila infekcija bakterijom Clostridium difficile (CDI) uz dokazanu kolonizaciju sojem Enterococcus faecium rezistentnog na vankomicin tijekom terapije zbog CDI. Također su prikazani čimbenici rizika koji su u navedenom slučaju mogli poslužiti kao potencijalni okidač za razvoj rezistencije, s osobitim naglaskom na CDI. Rano otkrivanje kolonizacije ili infekcije navedenim sojevima je iznimno značajan čimbenik bolničkog programa za prevenciju širenja bolničkih infekcija. Mikrobiološki nadzor uzimanjem nadzornih kultura mora biti obvezni dio protokola pri hospitalizaciji takvih bolesnika.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- In this pharmaco-economic study which was conducted using a Markov model compared the cost-effectiveness fidaxomicin and vancomycin ...for oral use. Data on the effectiveness of both drugs were taken from published and validly performed, clinical studies. Costs are calculated on the basis of guidelines for the treatment of colitis caused by Clostridium difficile and the prices of medicines and services that recognize the Republic Health Insurance Fund (RFZO) in Serbia. Only the direct costs of treatment were calculated according to the criteria RFZO's. The model had six cycles and each of them was during fifteen days. Microsoft Office Excel 2007 was used for modeling program. Incremental relationship between cost and effects when compared fidaxomicin and vancomycin show that should be payed 36,092,951.31 for one saved life, which would be obtained by applying fidaxomicin instead of vancomycin, while for one avoided total colectomy should pay 124,455,232.90 dinars. With regard to RFZO should bear the costs of treatments that cost less than 50 million for lifesaving, financing fidaxomicin by RFZO is pharmaco-economic justified. If RFZO accept to bear the cost of treatment of Clostridium difficile colitis using fidaxomicin it will happen less deaths and less total colectomy in Serbia.- UVOD: Kolitis izazvan toksinom bakterije Clostridium difficile nastaje posle upotrebe antibiotika i predstavlja teško oboljenje sa visokim morbiditetom i mortalitetom. Novi makrociklični antibiotik fidaksomicin je 8 puta aktivniji in vitro od vankomicina protiv Clostridium-a difficile, ali je oko 30 puta skuplji. Cilj ove studije je bio da pokaže da li je sa aspekta odnosa troškova i efikasnosti opravdano finansiranje korišćenja fidaksomicina u praksi od strane fonda zdravstvenog osiguranja u Srbiji. METOD:Studija je sprovedena kroz izradu farmakoekonomskog Markovljevog modela, koji je uporedio odnos troškova i efikasnosti fidaksomicina i vankomicina za oralnu upotrebu. Podaci o efikasnosti oba leka su bili preuzeti iz publikovanih kliničkih studija koje su metodološki validno urađene, dok su troškovi bili izračunati na osnovu vodiča za lečenje kolitisa izazvanog sa Clostridium difficile i cena lekova i usluga koje priznaje Republički fond za zdravstveno osiguranje u Srbiji (RFZO). U obzir su bili uzeti samo direktni troškovi lečenja, iz perspektive RFZO-a. Model ima 6 ciklusa u trajanju od 15 dana svaki. Za izradu modela je korišćen program Mikrosoft Ekscel 2007. REZULTATI:Inkrementalni odnos troškova i efekata kada se uporede fidaksomicin i vankomicin ukazuje da treba platiti 36,092,951.31 ± 956,719.68 (95% CI) dinara za jedan spašen život, koji bi se dobio primenom fidaksomicina umesto vankomicina. Inkrementalni odnos troškova i efekata kada se uporede fidaksomicin i vankomicin takođe ukazuje da treba platiti 124,455,232.90 ± 4,296,592.73 (95% CI) dinara za jednu izbegnutu totalnu kolektomiju, što bi se dobilo primenom fidaksomicina umesto vankomicina. ZAKLjUČAK:S obzirom da bi RFZO trebao da snosi troškove tretmana koji koštaju manje od 50 miliona dinara po spasenom životu, finansiranje fidaksomicina od strane RFZO-a je farmakoekonomski opravdano. Ukoliko RFZO prihvati da snosi troškove lečenja Clostridium difficile kolitisa fidaksomicinom, to će omogućiti manje smrtnih ishoda i manje totalnih kolektomija u Srbiji.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Vankomicin i drugi lijekovi mogu se previdjeti kao uzrok trombocitopenije kod kritičnih bolesnika kod kojih su sepsa, heparinom izazvana trombocitopenija i diseminirana intravaskularna koagulopatija ...češći uzroci. U radu je prikazan slučaj teške trombocitopenije kod 53-godišnje bolesnice podvrgnute hitnoj laparotomiji zbog difuznog peritonitisa koja se razvila 24 sata nakon uvođenja terapije vankomicinom. Broj trombocita prije terapije vankomicinom iznosio je 101 x 109/L, a nakon 2 doze broj je pao na 8 x 109/L bez kliničkih znakova krvarenja. Višestruke transfuzije trombocita podigle su broj trombocita najviše do 48 x 109/L. Vankomicin je isključen iz terapije kao mogući uzrok trombocitopenije, a uveden je ciprofl oksacin. U serumu bolesnice dokazana su IgG antitrombocitna antitijela i uveden je u terapiju metilprednizolon 40 mg/dan. Stanje bolesnice i broj trombocita postepeno su se popravljali te je preoperativna vrijednost trombocita postignuta 10 dana nakon ukidanja vankomicina. Nalaz antitrombocitnih antitijela ovisnih o vankomicinu potvrđuje dijagnozu vankomicinom izazvane trombocitopenije, ali je test dostupan samo u specijaliziranim laboratorijima.
Cilj ovog istraživanja bio je izolirati vrste bakterija iz roda Enterococcus u krava s mastitisom, zatim PCR-om analizirati gene rezistencije na vankomicin (VRE) u izoliranim vrstama te odrediti ...rezistenciju sojeva enterokoka na antibiotike koji se najčešće upotrebljavaju u Turskoj. Ukupno je upotrijebljeno 512 uzoraka mlijeka uzetih iz četvrti vimena 150 krava u laktaciji. Nakon fenotipske tipizacije komercijalnim identifikacijskim kitom primijenjen je multipleks PCR upotrebom početnica specifičnih za vrstu. Vrste iz roda Enterococcus pronađene su u 13,9 % uzoraka (n = 71). Najzastupljenija je vrsta bila E. faecalis (n = 40; 56,3 %), zatim E. faecium (n = 16; 22,5 %), E. solitarius (n = 6; 8,5 %), E. durans (n = 5; 7,1 %) i E. hirae (n = 4; 5,6 %). Od 71 soja iz roda Enterococcus 19 sojeva (26,7 %) bilo je rezistentno na vankomicin. U sojevima je otkriveno ukupno pet gena vanA (7 %), 10 gena vanB (14 %) i 12 gena vanC2/C3 (16,9 %), no ni jedan soj nije nosio gen vanC1. Gen rezistencije na vankomicin nije pronađen ni u soju E. solitarius. Iako je svih 19 VR sojeva bilo rezistentno na vankomicin i fusidatnu kiselinu, visoka stopa rezistencije utvrđena je i na streptomicin (84,2 %), eritromicin (73,7 %), tetraciklin (68,4 %), penicilin G (68,4 %), gentamicin (68,4 %), linkomicin (57,9 %), cefalotin (52,6 %) i kanamicin (52,6 %). Zaključeno je da su uzorci mlijeka, koji potječu od krava s mastitisom i pozitivni su na VRE, potencijalno rizični za javno zdravlje. Prema našim saznanjima ovo je prvo istraživanje koje pokazuje prisutnost rezistencije na vankomicin kod enterokoka u uzorcima mlijeka krava s mastitisom izoliranima PCR-om u pokrajini odnosno okrugu Afyonkarahisar.