Introduction Szabari, Antonia
Less Rightly Said,
10/2009
Book Chapter
This chapter describes the main topics of the book and provides background on the literature of vituperation and early modern scandals. Verbal violence can appeal to readers in printed books. The ...offensive or satirical views that it spawns allows readers to inhabit different worlds that at times disturb or exceed the actual religious and political order of early modern France. This book examines how critical engagement or polemics is made to appeal to readers on a broader scale and to organize, imagine, and project communities of readers.
We saw in Chapter 2 that the jolly Parisians who proffer their curses “for the sake of laughter” (par rys) after having been drenched in urine in Rabelais’s Gargantua are analogous to a public who ...read and enjoy satire without taking offense. (This is Rabelais’s vision of his readership.) Rabelais fabricates a moral allegory about the streets of Paris, with its mixed populations and its sprawling mobs, for a more limited and self-possessed public of readers. The tale draws a distinction between Parisians who laugh off the injury and the crowd of parrhesiastes, the riotous rabble (“so prone to riot”)
Namjera je ovog rada pokazati u kojoj mjeri još uvijek aktualno
oblikovanje, diseminacija i recepcija pisanih svjedočenja
pripadnika nepartizanskih vojski nakon Drugoga svjetskog rata, te
hrvatskih ...političkih zatvorenika iz socijalističkoga razdoblja,
ukazuje na politizaciju društvene memorije s obzirom na recentne
društveno-političke vrijednosti. S jedne strane,
samorazumijevanjem i poentiranjem osobnih iskaza o iskustvu
torture, poniženja i političkog diskriminiranja upravlja logika
alternacije, koja je za Bergera i Luckmanna radikalna reinterpretacija
prošlog životopisa s obzirom na trenutna uvjerenja i retrojekciju u
prošlost sadašnjih interpretativnih shema. S druge strane,
suočavanje s pitanjem uzroka i prirode rata u Hrvatskoj (1991.-
-1995.) nagnalo je pojedince da svojom životnom pričom podrže
dominantnu političku tezu o kontinuitetu nasilja totalitarnoga tipa u
socijalističkoj Jugoslaviji, koje započinje masovnim odmazdama
vojnih zarobljenika nakon završetka rata 1945., odlikuje rad službi
za zaštitu državnoga poretka, te metode primjenjivane u specijalnim
zatvorima za političke zatvorenike. Kao primarno područje
folklorističkog i sociolingvističkog interesa izdvaja se problem
prisilnog pisanja kompromitirajućeg životopisa kao omiljene
psihološke metode nasilne dezintegracije identiteta i kontinuiteta
osobnog života primjenjivane u zatvorima za političke protivnike
bivšega režima te njihova učestalost kao sredstva torture nad ratnim
zarobljenicima, vojnicima i civilima u srpskim logorima i
zatvorima tijekom Domovinskoga rata.