Virdžine Vigan, Nina
Rostra,
05/2014, Volume:
6., Issue:
6.
Paper
Open access
Socijalne prilike su u nekim sredinama Balkana dovele do pojave žena koje su se odricale ženskoga identiteta i preuzimale muški. One se mogu podijeliti u tri skupine: ostajnice - djevojčice od rođena ...odgajane kao dječaci čiji je pravi spol i do kraja života znao ostati tajnom, virdžine - djevojke koje se u odrasloj dobi odriču udaje i preuzimaju ulogu muškarca zbog potrebe u obitelji te tombelije - žene koje se iz vlastite želje za neudajom odlučuju zavjetovati na djevičanstvo i živjeti kao pripadnici suprotna spola. Kod svih spomenutih kategorija žena-muškaraca, zbog velikoga udaljavanja od ženstvenosti, vrlo je često razvijena odbojnost prema ženskom rodu općenito te je gotovo i mizoginija nastala zbog toga što su one ulazeći u mušku ulogu dobivale veća prava i poštovanje. Iz toga razloga su se osjećale superiornima nad drugim ženama i zauzimale stav prema njima jednak onom karakterističnom za muškarce.
Kultura patrijarhata ugrađena u tradicionalni život planinskih područja sjeverne Albanije, južne Ccrne Gore, Kosova i zapadne Makedonije i dalje prevladava u tim područjima. Ta kultura zahtijeva ...prisutnost muškog nasljednika ili, ako ga nema, zahtijeva transformaciju žene u ulogu muškarca. Kao virdžina, žena se otima podređenoj ulozi žene u društvu, ali i učvršćuje i održava kulturu patrijarhata i tradicionalne rodne uloge u društvu. Rrazgovori s virdžinama od 1990-ih do danas pokazuju njihovu neprekinutu podršku tradicionalnom sustavu rodnih uloga u Albaniji. Promjene koje su se u albanskom društvu počele događati 1991., najviše u većim gradovima, pomažu u prihvaćanju netradicionalnih obiteljskih skupina i rodnih uloga. S obzirom na to da se smanjuje potreba za muškom glavom obitelji i počinje se razgovarati o pitanjima rodne jednakosti, društveni fenomen virdžina i njegova podrška patrijarhatu se smanjuju.
U članku se analiziraju pisana, pronalaze i istražuju kako pisana tako i usmena svjedočanstva o ženama preobučenima u muško u Istri (u prošlosti i sadašnjosti), stavljaju se u sklop komparativnih ...postupaka na temelju više različitih izvora - pjesama, pripovijedaka, arhivske građe te vlastitoga terenskog istraživanja, posebno u području Roverije, 1996. godine. U tom se kontekstu i značenjski i sadržajno uspijeva razotkriti okvir što ga skriva naziv samčon. Autorica postavlja tezu da je obilježje ženskog transvestizma kod endemske pojave virdžina dinarskih područja jugozapadnoga dijela Balkanskog poluotoka - da je ono ne samo društveno prihvaćeno, nego i institucionalizirano, običajnim pravom kodificirano - osnovna differentia specifica prema ovim pronađenim slučajevima u Istri, a i onima u Europi. Ovo istarsko istraživanje samo je jedna od karika u lancu potvrda (kojima se, među ostalim, bavila u svojoj doktorskoj tezi) da se o virdžini/tobeliji može doista govoriti kao o sasvim jedinstvenoj pojavi kako u Europi tako i u svijetu.
