Fikotoksini predstavljaju skupinu prirodnih kemijskih kontaminanata u koje spadaju azaspiracidi (AZA), okadaična kiselina (OA) i njeni derivati, pektenotoksini (PTX), jesotoksini (YTX), ciklički imini (CI), domoična kiselina (DA), saksitoksini (STX), brevetoxini (BTX), ciguatoksini (CTX) i palitoksini (PlTX). Rezultati dosadašnjih istraživanja ukazuju na učestalu pojavnost fikotoksina u morskim organizmima, a poznato je da ove tvari mogu imati štetan učinak na okoliš i zdravlje ljudi, budući da su pored akutne toksičnosti pojedini ujedno i tumor promotori, odnosno da već i u malim koncentracijama pokazuju mutageno i toksično djelovanje u organizmu. Stoga su s ciljem zaštite zdravlja potrošača zakonodavstvom određene najveće dopuštene količine (NDK) fikotoksina u školjkaša, bodljikaša, plaštenjaka i morskih puževa (EZ 853/2004; EU 786/2013), iako neki od njih, poput cikličkih imina, još nisu uključeni u programe monitoringa, odnosno za njih legislativom nije određena NDK. U daljnjim istraživanjima, uz primjenu potvrdnih visokospecifičnih analitičkih metoda u ispitivanjima pojavnosti fikotoksina, potrebno je ispitati njihove učinke na osjetljiviji dio populacije te zbog mogućeg sinergičkog učinka u organizmu ustvrditi i supojavnost, kao i provesti procjenu izloženosti potrošača zbog prisustnosti ovih toksičnih tvari u različitim morskim organizmima namijenjenih konzumaciji. U ovom radu dan je pregled literaturnih spoznaja o svojstvima najznačajnijih predstavnika fikotoksina, njihovim toksičnim učincima u organizmu i pojavnosti u različitim vrstama morskih organizama.