Teorija društvenog isprepletanja (eng. the entanglement theory) interpretativno je sredstvo koje nastoji razlučiti dinamiku kulturnog transfera i odnosa moći između doseljenika i starosjedilaca. Pojašnjava kako su se društva različitih ekonomskih i političkih pozadina mijenjala, međusobno dijeleći društveno-kulturni sadržaj. Teorija je usko povezana s antropologijom konzumacije koja tumači da se odnos ljudi prema novim predmetima ili djelatnostima strukturirao kroz tri temeljne odluke: izravno uklapanje u vlastite društvene okvire i norme, preobražajno prisvajanje ili odbijanje. U fokusu ovog rada su Grci i istočnojadranski urođenici. Vodeći se hipotezama o utjecaju krajolika na društvena obilježja, prostor promatranja ograničili smo na istočni Jadran, odnosno, uzak obalni prostor koji omeđuju Dinaridi u zaleđu te rijeke Bojana i Soča kao njegova južna i sjeverna granica. Promatrajući razinu i doseg preobražajnog prisvajanja lončarske tehnologije, pisma i novca među urođenicima, cilj je pokušati ponuditi nekoliko novih prijedloga u vidu povijesne dinamike grčko-urođeničkih odnosa. Pažnja je usmjerena na tzv. dublje društveno isprepletanje za koje je bila potrebna dulja vremenska interakcija.