Autori u radu na temelju recentnih medunarodnih, inozemnih i domacih istraživanja kriticki analiziraju postojece spoznaje o tamnoj brojci kriminala i u njima utkane konceptualne te metodološke izazove radi upucivanja ne samo na uobicajeno isticanu tamnu stranu tamne brojke kriminala, vec i radi zakljucnog osvještavanja njezine, gotovo u cijelosti zanemarene, svijetle strane. U tom se smislu svijetla strana tamne brojke kriminala odnosi na tezu o tzv. preventivnom ucinku neznanja (njem. Präventivwirkung des Nichtwissens) te predstavlja fenomen koji ima iznimno važnu, a u domacem kriminološkom i kaznenopravnom diskursu potpuno zanemarenu pozitivnu funkciju održavanja predodžbe o obuhvatnosti i ucinkovitosti kaznenog progona, a bez te predodžbe zamišljeni generalno preventivni ucinak kaznenoga prava postaje bespredmetan. Time autori s jedne strane teže ostvarivanju znanstvenog doprinosa sveobuhvatnosti diskursa o tamnoj brojci i kriminalu u Hrvatskoj, dok s druge strane upucuju na nesavladive konceptualne te gotovo neotklonjive metodološke izazove pri pokušajima rasvjetljavanja tamne brojke kriminala. Namjera autora nije niti devalvacija (srozavanje vrijednosti) istraživanja tamne brojke opcenito, niti se potice rezignacija (odustajanje) u naumu rasvjetljavanja tamne brojke pojedinih skupina delikata pomocu viktimizacijskih i samoiskaznih studija. Namjera je autora sveobuhvatno i kriticko sagledavanje fenomena tamne brojke kriminala u svoj svojoj složenosti, životnosti i medusobnoj isprepletenosti s akterima kaznenog progona, pri tome ne podcjenjujuci njezine negativne spoznajne ucinke, ali isto tako ni ne zanemarujuci njezinu nadasve pozitivnu funkciju u službi stabilizacije normi i održivosti represivnog sustava te društva u cjelini.