Posljednjih tridesetak godina 20. stoljeća karakteristične su po brojnim promjenama u načinu vođenja, kako u razvijenim zemljama tako i u zemljama obuhvaćenim procesom tranzicije. Promjene su brze, stalne i neočekivane, pa je današnji poslovni svijet sve više nalik na „organizirani kaos“. Vođenje je u takvim uvjetima postalo sve složenije, prvenstveno zbog kontinuiranog restrukturiranja koje mnoga poduzeća učestalo primjenjuju kako bi poboljšala svoje poslovanje, potom zbog rastuće globalne konkurencije, demografskih promjena zaposlenika i ubrzanog razvitka tehnologije. Zbog toga su se u okviru teorije menadžmenta, vođenja i mjerenja organizacijskog uspjeha poduzeća, u posljednjih dvadesetak godina razvili brojni koncepti i modeli koji obećavaju postizanje dostatne razine fleksibilnosti potrebne velikim poduzećima za preživljavanje u novom poslovnom okruženju. U radu su stoga u fokusu istraživanja tri istraživačke varijable: demografska obilježja vrhovnih menadžera, stilovi vođenja i pokazatelji organizacijskog uspjeha poduzeća. U radu je primijenjena metoda anketiranja vrhovnih menadžera velikih hrvatskih poduzeća, provedena od ožujka do rujna 2008. Pri izradi anketnog upitnika koristilo se Likertovom analitičkom metodom za analizu organizacije i identificiranje dominantnog stila vođenja. Rezultati istraživanja povezanosti demografskih obilježja vrhovnih menadžera, stilova vođenja i uspješnosti poslovanja velikih hrvatskih poduzeća prikazani su u ovome radu.