U radu se uspoređuje termin pripovijed (narrative) kako ga razumiju naratolozi i kako ga razumiju teoretičari glazbe i muzikolozi. Cilj je rada utvrditi javlja li se on u dvjema teorijskim disciplinama na isti način, kao jedinstven termin, ili je riječ o dvama homonimima. Naratološke studije medijski osjetljivih modela pripovijedi primjenjuju taj termin na različite vrste diskursa, tj. nalaze ga u različitim medijskim manifestacijama. Glazbeni teoretičari i muzikolozi razmatraju njegovu primjenu u glazbi te nastoje uspostaviti teoriju glazbene pripovijedi. Usporedba upotrebe termina pokazuje da u općoj naratologiji pojam pripovijedi obuhvaća i priču i diskurs te da se zasniva na referencijalnosti diskursa, koji nužno priziva pričosvijet (storyworld). Naratolozi drže da glazba ne može proizvesti pripovijed u tom smislu. Muzikolozi uglavnom prihvaćaju mišljenje o ograničenoj referencijalnosti glazbenoga diskursa, ali u njemu ipak nalaze specifična, često apstraktna pripovjedna značenja. Stoga, usprkos zajedničkim polazištima i načelima, dvije se discipline terminom pripovijed služe kako bi označile dva različita pojma, što dovodi do pojave homonima.