Na temelju sadržajne raščlambe litanija i sanktorala dvosveščana dominikanskoga graduala iz Badijske zbirke franjevačkoga samostana Male braće u Dubrovniku (Badija IV, XII) te analize pisma, notacije i dekoracije korigira se njegova dosadašnja datacija (14/15. st.) na sedamdesete godine 13. stoljeća, dok se Zadar nameće kao sigurno mjesto njegove upotrebe u liturgiji. S obzirom na prisutnost sv. Platona u dodanome sloju zadarskih svetaca, taj se gradual i pripadni mu četverosveščani antifonar (Badija III, V, X, XI) svrstavaju u negdašnji inventar dominikanskoga zadarskog samostana, koji je, prvotno posvećen sv. Platonu, bio ukinut 1807. g. Od liturgijskih knjiga što ih je taj važan dalmatinski samostan posjedovao dosad je jedino bio poznat misal iz 14. st., koji se pod signaturom R-14 čuva u samostanu benediktinki sv. Marije u Zadru.