Pavao Markovac (1903-1941) pripada najaktivnijim kulturnim djelatnicima u Hrvatskoj između dvaju svjetskih ratova. Nakon što je stekao doktorat iz muzikologije u Beču 1926, dolazi u Zagreb i do smrti 1941. razvija široku aktivnost kao glazbeni urednik na radiju, glazbeni publicist i kritičar, skladatelj, izvođač i voditelj amaterskih ansambala u okviru radničkoga pokreta kojemu se oko 1932. priključio. Njegovo je djelovanje uvijek bilo društveno angažirano, a iz općeg prosvjetiteljskog i didaktičkog preraslo je, slijedom lijeve političke opredijeljenosti, u prosvjećivanje radničke klase. Taj put prati se i u ovom članku kroz glavna područja djelovanja: znanstveno, radijsko i publicističko, skladateljsko i organizatorsko-dirigentsko. U radu se daje cjeloviti pregled Markovčeva života i djela, a pozornost se usmjerava na njegov muzikološki doprinos i djelovanje, koje je, kao što saznajemo čitajući iz njegovih napisa, bilo obilježeno marksističkim promišljanjem te sociološkim pristupom. Svojim radom Markovac zauzima ključno mjesto u hrvatskoj međuratnoj muzikologiji.