U ovom tekstu analiziramo empirijski hommage Štulhofera i Burića (2015, 2016) Županovljevoj teoriji o egalitarnom sindromu (TES). Pokazujemo da autori preskaču neke fundamentalne korake u dizajnu istraživanja, kao što je zahtjev da propozicije vlastite teze uklope u postojeće znanje o nekoj temi. Nadalje, autori ne vode dovoljno računa o implikacijama višedimenzionalnosti konstrukta TES za svoju konceptualizaciju, a ni prilikom odabira statističkih analiza. Pokazujemo zašto podatke koje imaju ne bi trebali koristiti za analize koje poduzimaju. Nasuprot tome, naša analiza percepcije legitimne razine dohodovne nejednakosti sugerira da smo u europskim i globalnim okvirima sasvim prosječno egalitarno orijentirani. Dapače, stanovnici Njemačke ili Švicarske više teže uravnilovci nego stanovnici Hrvatske. Ovaj nalaz dovodi u pitanje interpretacije prema kojima je zahtjev za smanjenjem dohodovne nejednakosti atavizam socijalističke prošlosti, kao i one koje tvrde da takvi zahtjevi koče razvoj društva. Uzevši u obzir sve navedeno, zaključujemo da egalitarni sindrom i dalje ostaje teorijska fantazija.