U radu se istražuje uporabna norma hrvatskoga jezika u časopisu Nova revija – Vjeri i nauci koji je neprekidno izlazio tijekom dvaju za opstojnost hrvatskoga jezika burnih desetljeća, od 1922. do 1941. godine. Cilj istraživanja bio je steći uvid u jezičnu sliku časopisa kako bi se utvrdilo u kojoj se mjeri u Novoj reviji njeguju jezično-pravopisne značajke hrvatskoga jezika koji je u tom razdoblju bio izložen jakom utjecaju srpskoga jezika. Provedenom analizom obuhvaćeni su slovopis, pravopis, gramatika i leksik s posebnim obzirom na one jezično-pravopisne značajke koje su svojstvene hrvatskomu jeziku i koje su pokazatelji njegove posebnosti. Analiza je potvrdila početnu pretpostavku da se u Novoj reviji njeguju jezično-pravopisne značajke hrvatskoga jezika, ali je uputila i na odstupanja od hrvatske jezično-pravopisne tradicije koja su nastala pod utjecajem srpskoga jezika. Kao i u drugim onodobnim tiskovinama, taj se utjecaj ponajprije očituje na leksičkoj razini, no nije mimoišao ni pravopisnu, gramatičku ni tvorbenu razinu. Ipak, uza sva kolebanja, u promotrenim jezično-pravopisnim obilježjima Nova revija izrazitije njeguje hrvatske posebnosti, što ju svrstava u red onoga dijela novinstva koji je jezično-pravopisnim izborima u navedenome razdoblju potvrđivao hrvatsku orijentaciju.