Performativni obrat u društvenim znanostima obuhvatio je i studije o turizmu koji se u tom kontekstu promatra kao izvedbeni process. Dosadašnje studije ukazuju na određena ograničenja ovoga pristupa. Fundamentalna kritika dramaturškog pogleda jest da izvedbenost ne promatra kao niz pojavnih društvenih procesa. Na primjeru besplatnih turističkih šetnji (free walking tours) u Budimpešti, u članku se analizira turizam kao izvedbeni čin koji se realizira kombiniranjem dominantnih kulturnih kodova, upotrebom predmeta te humorom. Realiziran je kao pokušaj spajanja različitih elemenata u dramaturšku prezentaciju. U članku se raspravlja slijedećih pet elemenata izvedbe turističkih vodiča- njihova interakcija sa publikom/turistima, prethodna iskustva, upotreba kulturnih kodova, svakodnevica predmeta čije se simbolika koristi u prezentaciji te poigravanje sa jezičnim formama kroz humor. U zaključku predlažemo nekoliko dimenzija koje se mogu uključiti u daljnja promišljanja i rasprave o turizmu kao izvedbenom fenomenu.