Autor u radu prikazuje poduzetničku praksu promicanja inovacija u Nizozemskoj. Ova se politika sastoji u unaprjeđenju suradnje između centara znanja (uključujući i sveučilišta) i poduzeća omogućavanjem smještanja poduzeća i start-upova u susjedstvu centara znanja te izdavanje potrebnih dozvola i, ako je to nužno, određenih potpora. Takva se politika pokazala iznimno uspješnom. No, čini se da je razvijanje politika obrazovanja za sve sektore ekonomije puno teže. Kada poslodavci i radnici imaju suprotne interese to postaje još teže, posebice ako se poslodavci boje da bi ih radnik koji je stekao neko obrazovanje mogao napustiti ubrzo nakon stjecanja novih kvalifikacija ili ako radnik mora poslodavcu platiti troškove obrazovanja. Zbog toga stvaranje fondova za obrazovanje koje bi mogli koristiti svi poslodavci i radnici, koji se žele prekvalificirati za obavljanje drugih poslova, može pridonijeti rastu vještina.