Samoregulacija je tijekom posljednjih triju desetljeća jedan od češće istraživanih pojmova u psihologijskoj literaturi, a tijekom posljednjih dvaju desetljeća pojavljuje se i primjenjuje i u drugim znanstvenoistraživačkim područjima. Značajne promjene uvodi socijalno-kognitivni pristup Bandure (1986). U njemu se naglašava važnost kognitivnih procesa i motivacije koji imaju ključnu ulogu u učenju, među kojima su osobito važni percepcija samoučinkovitosti, uporaba strategija te ciljna orijentacija (Pintrich, 2004; Zimmerman, 2000). Iako je posljednjih godina zabilježena važnost samoreguliranoga učenja u ovladavanju inim jezikom, malo je saznanja o odnosu uporabe strategija i percepcije samoučinkovitosti te utjecaju ciljne orijentacije na ovome području. U ovome radu donosimo pregled važnijih istraživanja samoreguliranoga učenja i učenja inoga jezika. Isto tako, želimo istaknuti neke smjerove za buduća istraživanja samoregulacije u učenju inoga jezika.