Disekcija unutarnje karotidne ili vertebralne arterije je rijetka, ali sve češće prepoznata. Disekcija kraniocervikalnih arterija rijetko je uzrokom cerebrovaskularnog inzulta u općoj populaciji, ali je češća u bolesnika mlađe dobi, ispod 40 godina. Rane kliničke manifestacije često su jedva zamjetljive, a u slučaju neprepoznate dijagnoze moguć je trajni neurološki deficit, pa i smrtni ishod. U studiju je bilo uključeno osmoro bolesnika (četiri žene i četiri muškarca) s disekcijom kraniocervikalnih arterija. Odmah nakon prijma uzeti su anamnestički podaci te je učinjen klinički neurološki pregled. Bolesnici su podvrgnuti dijagnostičkim metodama koje su uključivale ultrazvučne (CDFI i TCD) i radiološke ( CT i DSA) pretrage. Vodeći simptomi bolesti bili su žarišni neurološki znakovi i naglo nastala glavobolja i bolovi u stražnjem dijelu vrata. U 7 (87,5%) slučajeva CDFI karotidnih i vertebralnih arterija pokazao je pozitivan nalaz disekcije žile. Petoro (62,5%) bolesnika je imalo pozitivan, a jedan bolesnik negativan nalaz DSA, dok u dvoje bolesnika ova pretraga nije provedena zbog alergije na kontrastno sredstvo. Petoro (62,5%) bolesnika liječeno je antikoagulantnom terapijom, jedan antiagregansima, a dvoje operacijski. U šestoro (75,0%) bolesnika je nakon primijenjene terapije došlo do djelomičnog kliničkog oporavka i poboljšanja ultrazvučnog nalaza na diseciranim krvnim žilama. Jedan je bolesnik nakon operacijskog zahvata doživio recidiv moždanog udara uz pogoršanje neurološkog deficita, a u jednom je slučaju nakon tri mjeseca nastupio recidiv moždanog udara sa smrtnim ishodom. Od velike je važnosti rano prepoznati disekcije kraniocervikalnih arterija, kako bi se smanjio njihov pobol i smrtnost.