U ovom radu autor je opisao pomorsko dobro, jedan od najstarijih pravnih instituta, njegovo podrijetlo i narav. Pomorsko dobro obuhvaća unutarnje morske vode, teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, potom dio kopna namijenjen općoj uporabi, ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje. Pomorskim dobrom upravlja Republika Hrvatska neposredno ili preko županija, gradova i općina. Pomorsko je dobro u općoj uporabi, ali postoji jedan izuzetak koji se očituje kroz institut koncesije -dozvole izdane od javne vlasti za obavljanje određene djelatnosti. Dvije su vrste koncesija - koncesija za posebnu uporabu i koncesija za gospodarsko korištenje pomorskim dobrom. Koncesiju daje Hrvatski sabor, temeljem javnog natječaja ili na podnositeljev zahtjev. Pomorsko se dobro upisuje u poseban katastar, ali i u zemljišne knjige kao opće dobro kojim upravlja RH. Ono ne može biti objekt stjecanja stvarnih prava, dok je u prošlosti mogao biti, i to na građevinama namijenjenima za stanovanje. Postoje određene norme kaznenog prava koje štite pomorsko dobro. Ta zaštita proizlazi iz načela zaštite okoliša i dobara od bitnog značenja za državu.