Cilj istraživanja bio je ispitati razinu stigmatizacije maloljetnih počinitelja kaznenih djela te utvrditi povezanost formalne i neformalne stigmatizacije sa slikom o sebi (samopoimanjem i samopoštovanjem). U istraživanju je sudjelovalo ukupno 704 muških sudionika u dobi od 14 do 21 godine, podijeljenih u tri skupine: A. maloljetnici koji nisu počinili kazneno djelo (N = 432), B. maloljetnici s izrečenim izvanzavodskim odgojnim mjerama uključujući maloljetnike s primijenjenim načelom oportuniteta (N = 146) i C. maloljetnici smješteni u ustanovu nakon provedenog sudskog postupka zbog počinjenog kaznenog djela ili temeljem rješenja Centra za socijalnu skrb (N = 126). Primijenjeni su slijedeći mjerni instrumenti: Upitnik za ispitivanje doživljaja neformalne stigmatizacije UNS-D, Offerov Revidirani upitnik samopoimanja OSIQ i Coopersmithov upitnik samopoštovanja. Rezultati su pokazali da maloljetnici prema kojima je u pretpripremnom postupku primjenjeno načelo oportuniteta (manja formalna stigmatizacija) ne doživljavaju manje neformalne stigmatizacije u odnosu na maloljetnike kojima su nakon provedenog sudskog postupka izrečene izvanzavodske odgojne mjere (veća formalna stigmatizacija). Maloljetnici smješteni u ustanovu, koji su više formalno stigmatizirani, doživljavaju i više neformalne stigmatizacije u odnosu na maloljetnike s izrečenim izvanzavodskim odgojnim mjerama, te imaju lošiju sliku o sebi. Maloljetnici s izrečenim izvanzavodskim odgojnim mjerama imaju bolje samopoimanje u odnosu na maloljetnike koji nisu počinili kazneno djelo. Maloljetnici s izrečenim odgojnim mjerama koji izvještavaju o većem stupnju stigmatizirajućeg ponašanja od strane relevantnih osoba u svojoj socijalnoj okolini imaju niže samopoštovanje i lošije samopoimanje. Dobiveni rezultati podupiru postavke teorija etiketiranja i njihovog objašnjenja razvoja delinkventnog identiteta.