Ekonomska kriza u svijetu, pa i Hrvatskoj, primarno je uzrokovala značajne potrese u ekonomskom standardu življenja. Međutim, o toj se krizi ne govori samo kao ekonomskoj, već sve češće kao socijalnoj koja je učinila vidljivim dekonstrukciju kolektivnih entiteta, prebacivanje odgovornosti na pojedinca u svijetu gdje su resursi sve ekskluzivnije dostupni samo nekim dijelovima društva. U socijalnom radu ekonomska kriza bila je motiv za otvaranje pitanja o tome je li socijalni rad kao profesija sam doživio vlastitu krizu prihvaćajući principe neoliberalne ekonomije kroz procese marketizacije, konzumerizma i menadžerijalizma. U radu će se prikazati tri razine mogućih implikacija krize na socijalni rad: od pojave socijalnih problema, utjecaja na način organizacije prakse, kao i na poticaje za budući razvoj profesije.