Nadgledanje vremenske putanje tekućeg računa bilance plaćanja, kojeg možemo smatrati mjerom neto zaduženosti privrede, važan je aspekt makroekonomske politike. Naime, ako je tekući račun stacionaran, vanjski dug je održiv. U ovom radu testiramo dugoročni odnos uvoza i izvoza roba i usluga za šesnaest europskih tranzicijskih zemalja koristeći tromjesečne podatke od devedesetih godina prošlog stoljeća do kraja 2006. Koristi se Johansenova kointegracija da bi se detektiralo postojanje kointegracije između uvoza i izvoza u zemljama iz uzorka. Kod deset zemalja potvrđeno je postojanje kointegracijskog odnosa između uvoza i izvoza. Međutim, uvođenjem restrikcija na dugoročne parametre, zaključuje se da je defi cit tekućeg računa bilance plaćanja održiv u svega pet zemalja.