Detaljnom analizom i kritičkim preispitivanjem dosadašnjih saznanja o ulomcima predromaničke oltarne ograde koji su pronađeni na lokalitetu Begovača u Biljanima Donjim kod Zadra autor dolazi do važnih spoznaja, i to ne samo onih koje su vezane za te fragmente i njihov epigrafički sadržaj već i do onih koje su važne za određivanje građevinsko-razvojnih faza na lokalitetu, a što je i do sada bila tema rasprava u našoj arheološkoj i povijesnoumjetničkoj znanosti. Tako se donose novi dokazi koji potvrđuju već iznesenu pretpostavku da je na lokalitetu postojala veća ranokršćanska crkva koja je u ranome srednjem vijeku obnovljena i opremljena novim liturgijskim instalacijama, da bi je tek tijekom zreloga srednjeg vijeka zamijenila romanička crkva znatno manjih dimenzija. Također se, kombinacijom prepoznavanja konstruktivnih odlika sačuvanih ulomaka te njihovih likovno-morfoloških i epigrafičkih karakteristika, dodatno potvrđuje opravdanost atribuiranja navedenih fragmenta Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira, jer se na dijelu posvetnog natpisa s jednog ulomka arhitrava prepoznaje ime hrvatskog kneza Mislava, neposrednog Trpimirova prethodnika, čime se obnova ranokršćanske crkve čvršće datira vremenom Mislavove vladavine, dakle četvrtim desetljećem 9. stoljeća, dok se djelovanje navedene klesarske produkcije okvirno smješta u drugu četvrtinu tog stoljeća.