Sjećajući se svog gimnazijskog školovanja od Zadra preko Košljuna do Pazina, autor otkriva zanimljiv niz ustanova i zgrada koje nose epitet “prva hrvatska gimnazija”. Na kraju tog niza stoji Pazin, po mnogočemu osebujan gradić u središtu Istre, ne samo po svojoj oštroj kontinentalnoj klimi i čestoj i dugotrajnoj magli nego i po svojoj ulozi u kulturnoj i prosvjetnoj povijesti ovog osebujnog poluotoka. Od prve hrvatske gimnazije u Istri (1899. – 1918.) preko nijedne u vrijeme talijanske okupacije Istre do dvije hrvatske gimnazije poslije Drugog svjetskog rata: jedna klasična (biskupska) bez prava javnosti i jedna opća (državna) s pravom javnosti. Da bi oni iz klasične bili jednakopravni s onima iz opće, morali su (privatno) polagati sve razrede opće gimnazije. To je bio slučaj i autora ovog rada. U klasičnoj gimnaziji djelovalo je Đačko društvo “Dobrila”, nasljednik nekadašnjeg Hrvatskog katoličkog akademskog društva “Dobrila”. Ono je između ostalog organiziralo predavanja u prigodi raznih blagdana i važnih događaja, kao što je 1958. bio blagdan bl. Nikole Tavelića u jeku postupka njegove kanonizacije, kojaje uspješno završena 21. lipnja 1970. kao kompenzacija za suspenziju postupka beatifikacije Alojzija Stepinca.