Paul Tillich cijeli je život bio na ´razmeđu´ filozofije i teologije, odnosno religije i kulture, pri čemu je posebnu pozornost posvetio odnosu između religije i kulture, odnosu koji će biti predmet našega uvodnog poglavlja. Potom ćemo, u prvom dijelu rada, razmotriti uzroke koji su doveli do raskola između ovih dviju temeljnih odrednica ljudskoga života, odnosno čovjekov prijelaz iz ´esencije´ u ´egzistenciju´ kroz simbol njegova ´pada´ i konflikt unutar razuma koji se odnosi na ´autonomiju´ i ´heteronomiju´, a što rezultira i stalnom borbom između autonomne i heteronomne kulture. U drugom ćemo dijelu razmatrati autorovu ´teonomnu interpretaciju kulture´, kako bismo pokazali na koji način konačna objava ´Novoga Bitka u Isusu kao Kristu´ nadvladava te sukobe, odnosno kako se putem teonomije ponovno uspostavlja ´temeljno jedinstvo´ između autonomije i heteronomije, a naše ćemo istraživanje zaključiti njegovim viđenjem ´kulture pod utjecajem Duha´ koju naziva ´teonomnom kulturom´. Kritičkom analizom autor je došao do zaključka da je Tillich, na temelju svoje analize odnosa između religije i kulture, koji je sažeo poznatom formulom: ´religija je supstancija kulture, a kultura je oblik religije´, uspješno povezao bitne odrednice religije i kulture te je pokazao kako je svekolika kultura utemeljena na religijskoj supstanciji pa kao takva predstavlja istinsko ´jedinstvo´ oblika i značenja u kojem dolazi do izražaja bezuvjetno značenje, bez kojega bi sva njezina djela, sa svojim posebnim značenjima, postala prazna i besmislena.