Zdravlje se smatra jednom od najvažnijih komponenata kvalitete života. Istraživanja pokazuju da je odnos između objektivnih indikatora zdravlja i psihološke dobrobiti prilično slab. Za razliku od toga, nalazi istraživanja redovito potvrđuju visoku povezanost između subjektivnih indikatora zdravlja i psihološke dobrobiti. Naime, autori poput Watsona i Pennebakera (1989) zaključuju da subjektivni indikatori zdravlja, kojima pripadaju i tjelesni simptomi, imaju značajne implikacije za nečije svakodnevno funkcioniranje. Stoga bi zdravstvene tegobe koje se učestalo ponavljaju trebale profesionalne intervencije. To se posebice opravdanim čini kada se zna da čak 35% pacijenata izvještava o nestanku ili ublažavanju simptoma kao reakciju na placebo. Većina se istraživanja usmjerena na ispitivanje uloge ličnosti u formiranju i izvještavanju o tjelesnim simptomima temelji na osobini zvanoj negativna afektivnost. Treba istaknuti da se na različitim uzorcima, uz korištenje različitih mjera, korelacije između negativne afektivnosti/neuroticizma i tjelesnih simptoma kreću od .30 do .50. Neki istraživači čak sugeriraju da je povezanost između negativne afektivnosti/neuroticizma i tjelesnih tegoba tako jaka da bi tjelesne probleme trebalo promatrati prije kao dijelove nego kao korelate ove široke dimenzije (Watson i Pennebaker, 1989). Stoga, iako su ozbiljne bolesti i prerano umiranje, bez sumnje, najveće javnozdravstvene brige i predstavljaju puno veće probleme nego subjektivni indikatori zdravlja, čini se da bi i ova dimenzija trebala biti važna svima onima koji se bave psihološkom i tjelesnom dobrobiti ljudi.