Politika novog javnog menadžmenta u upravljanju javnim vodnim uslugama na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće nije polučila pozitivne rezultate kao kod privatizacije velikih mrežnih industrija poput javnog prijevoza, opskrbe energentima ili telekomunikacijskih usluga, koja je korisnicima donijela smanjenje cijena i poboljšanje kvalitete. Razlozi tome su tehničke i ekonomske osobitosti djelatnosti vodnih usluga: osobitosti procesa zahvaćanja, pročišćavanja i distribucije vode za piće te odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda, osobitosti cijene vodnih usluga te prirodni monopol na uslužnom području. Privatni isporučitelji prisutni su u 10% svjetske isporuke vodnih usluga i nema empirijskih dokaza da su efikasniji od javnih. Načela upravljanja vodnim uslugama su upravljanje vodom kao socijalnim dobrom, primjena ekonomskih pravila i osiguranje jakog regulacijskog i nadzornog sustava. Rad analizira osobitosti javnih vodnih usluga koje ograničavaju uspostavu tržišta, kao i moguću privatizaciju vodnih usluga. Rezultati analize upućuju na uzroke ograničenog dosega privatizacije vodnih usluga.