Polymer materials are nowadays used in a wide range of technological applications. Reliable knowledge of the thermo physical properties of pure polymers and their mixtures in the whole composition and a wide temperature and pressure range determines whether a given polymer is suitable for a specific application. On the other hand, accurate knowledge of the thermodynamic properties of the systems is a vital prerequisite for computer-aided syntheses, design, and the optimization of industrial polymer processes. However, the experimental data on polymer solubility are often scarce, and at this point, thermodynamics provide a powerful tool for modeling and extrapolating the experimental data. These models, together with factual data banks, are powerful software tools for the reliable development of chemical processes and other applications of industrial interest. The status of the different approaches and important applications of industrial interest using thermodynamic information derived from data banks or by using predictive thermodynamic models are presented in this review. Posljednjih se godina intenzivno radi na izucavanju principa faznog ponasanja polimernih sustava i razvijanju termodinamickih modela koji mogu dati kvantitativne informacije o svojstvima polimernih materijala ili o faznoj ravnotezi polimernih otopina/mjesavina. Modelima koji se temelje na metodama molekulske simulacije moze se vrlo dobro opisati fazno ponasanje kompleksnih spojeva, otopina ili mjesavina, u kojima su izrazeni razliciti tipovi interakcija izmedju kemijski razlicitih atomskih skupina ili molekulskih segmenata. Medjutim, takvi su modeli u principu vrlo slozeni, s velikim brojem parametara, a zahtijevaju i veliki broj eksperimentalnih podataka. U ovom radu prikazani su novi, takozvani "inzenjerski modeli". Svi se temelje na metodama doprinosa atomskih skupina ili segmenata molekula. Opisivanje faznog ponasanja polimernih sustava primjenom bilo kojeg modela svodi se na pronalazenje pogodnog izraza za Gibbsovu energiju mijesanja, AGM, koji povezuje termodinamicka svojstva cistih tvari sa sastavom mogucih faza, uzimajuci u obzir neidealnost svih faza u ravnotezi. Na nizu je primjera pokazano da se, poznavajuci parametre relativno malog broja funkcionalnih skupina, mogu predvidjeti svojstva velikog broja kompleksnih kemijskih spojeva ili smjese spojeva (otopine/mjesavine). Ukazano je i na probleme koji se susrecu pri proracunima fazne ravnoteze, a posljedica su ekscesnih svojstava otopina/mjesavina. Analizirane su mogucnosti novih termodinamickih modela za predvidjanje faznog ponasanja polimernih sustava i prikazani najnoviji rezultati istrazivanja.