Ovladavanje jezičnim sposobnostima cjeloživotan je proces, no nikad tako intenzivan kao u ranoj i predškolskoj dobi. Kao i ostali segmenti dječjega razvoja, i jezični je razvoj dinamičan i kompleksan fenomen, povezan s brojnim biološkim i okolinskim faktorima. Tako je jezični razvoj nerazdruživo povezan s emocionalnim razvojem te jedan drugome omogućuju rast – jezik se gradi i emocionalnom interakcijom s okolinom, a emocionalni doživljaj izražava se i jezikom. Ovaj rad opisuje istraživanje razumijevanja i jezičnog izražavanja emocija kod djece rane i predškolske dobi. Cilj je bio utvrditi jezične sposobnosti djece za govor o emocijama. Ispitanici su govornici hrvatskoga kao materinskoga (prvoga) jezika, u ranoj i predškolskoj dobi, a istraživanje je provedeno za njihova boravka u vrtiću. Rezultati su potvrdili kako je dječje razumijevanje čvrsto vezano uz iskustvo i konkretne doživljaje te kako s porastom dobi raste i dječja kompetencija u verbalizaciji emocija. Rezultati su pokazali kako manje od polovine ispitanika ove dobi pokazuje kompetenciju verbaliziranja emocija. Ovo istraživanje ograničenih je implikacija, no otvara put za promišljanje o poticajnosti kako obiteljskoga tako i vrtićkoga okruženja za skladan dječji jezični i emocionalni razvoj.