Jačanje intenzivnosti interakcije među poduzećima osnovna je značajka novog doba tržišnog natjecanja, u kojemu je sve manje vremena za razvoj ideja kao i za donošenje odluka. Takvi uvjeti se javljaju u industrijama gdje su potezi i akcije poduzeća brzi i česti, kao i reakcije konkurenata, te kada česte interne i eksterne sposobnosti poduzeća eliminiraju poremećaje i diskontinuitet te time sprječavaju održivost konkurentske prednosti. U borbi s konkurentskom realnošću - hiperkonkurencijom, poduzeća moraju biti aktivna u poduzimanju što većeg broja akcija i to što većom brzinom. Agresivnost u poduzimanju akcija smatra se odgovorom poduzeća na fenomen privremene konkurentske prednosti. Poduzeća koja brzo reagiraju na zahtjeve tržišta jačaju svoju tržišnu snagu i stvaraju prednosti, a ona poduzeća koja mogu biti čak i brža, generirat će još veću tržišnu prednost nad svojim konkurentima. Stoga se kao najvažnija značajka konkurentske prednosti u hiperkonkurenciji smatra upravo agresivnost poduzeća u poduzimanju akcija koja se naziva agilnost u kojoj je naglasak na spremnosti na poduzimanje akcija, mjereno razinom do koje je poduzeće spremno participirati u tržišnom natjecanju s konkurentima i brzo djelovati. Stoga je svrha ovoga istraživanja ispitati teorijsku i empirijsku pozadinu ponašanja poduzeća u hiperkonkurentskim uvjetima, kao i načine kako ostati konkurentan u takvim uvjetima. Štoviše, glavni cilj je istražiti postojanje i jačinu utjecaja razine agilnosti poduzeća u poduzimanju akcija na povećanje poslovne uspješnosti poduzeća u hiperkonkurentskim industrijama u Hrvatskoj.