Misao Gillesa Deleuzea smještena je na razmeđu poststrukturalizma i spekulativnog/ ontološkog obrata koji je početkom dvadeset prvog stoljeća obilježio humanistiku i kontinentalnu filozofiju. S jedne strane, Deleuze sa svojim poststrukturalističkim suvremenicima dijeli predanost Nietzscheovu projektu prevrata platonizma i kritike reprezentacije. S druge strane, dok se poststrukturalizam najvećim dijelom odvijao pod znakom Heideggerovih proglasa o kraju filozofije i nadilaženju metafizike, za Deleuzea kritika reprezentacije predstavlja nužan uvjet reafirmacije prava filozofije na metafizičku spekulaciju. U ovom pogledu Deleuzea se može smatrati važnim prethodnikom spekulativnog/ontološkog obrata, stoga je bavljenje njegovom mišlju prilika za bolje razumijevanje trenutačnog stanja humanistike. Ovaj rad predstavlja Deleuzeovu kritiku reprezentacije u korist intuitivne spoznaje i spekulativne metafizike pomnim čitanjem nekoliko važnih mjesta Deleuzeovih ranih radova. U zaključku se ovo bavljenje Deleuzeovom mišlju smješta u kontekst recentnog obrata od poststrukturalizma k spekulativnom realizmu u humanistici i kontinentalnoj filozofiji.