U ovom radu prikazana je metoda utemeljene teorije autora Glasera i Straussa kao jedna od metoda kvalitativnog pristupa. Metoda je predstavljena kroz svoj razvoj te u odnosu na svoje glavne postavke i ključne elemente: metodu stalne usporedbe, teorijsku uzorkovanje te kodiranje. Metoda stalne usporedbe i teorijsko uzorkovanje povezuju se kroz kružni proces usporedbe i refleksije starog i novog materijala u istraživanju. Na taj način proces analize podataka daje smjer za prikupljanje novih podataka. Nadalje, rad opisuje i tri vrste kodiranja svojstvenih metodi utemeljene teorije: otvorenom, osnom (aksijalnom) i odnosnom (selektivnom) kodiranju. Daje se osvrt i na dva pristupa u razvoju metode utemeljene teorije: glaserijanskom i straussijanskom pristupu. Osnovna razlika između ova dva pristupa odnosi se na to koristi li istraživač definiranu paradigmu istraživanja ili ulazi u područje istraživanja bez ideje/hipoteze o onome što se proučava sve dok se teorija sama ne pojavi. Rad završava prikazom teškoća i dilema vezanih uz metodu utemeljene teorije od kojih su najznačajnije: neizvjesnost vezana uz pojavljivanje teorije, vremenska zahtjevnost, pitanje prosuđivanja i evaluacije teorije i istraživanja te pitanje pristranosti istraživača.