Politički kontekst u kojem je nastala Hrvatska zajednica Herceg-Bosna bio je definiran dvama političkim momentima, izrazitom željom srpskog pučanstva da se priključi Velikoj Srbiji, a na drugoj strani muslimanskim (bošnjačkim) nastojanjem stvaranja koncepta unitarne BiH, gdje bi bila prisutna etničko-teritorijalna bošnjačka majorizacija. U takvim okolnostima oficijelna politika Republike Hrvatske, naročito njezinog prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana bila je neosnovano proskribirana od strane velikosrpske politike i bošnjačkog fundamentalizma s osnovnom tezom da je on s Miloševićem na sastancima u Karađorđevu i Tikvešu „dijelio“ Bosnu i Hercegovinu. Međutim, ta teza je oborivog karaktera po dvije osnove, prvo, nositelji velikosrpske ideje s Miloševićem bili su „do zuba“ naoružani vojnim arsenalom JNA, a na drugoj strani demokratska hrvatska vlast s Tuđmanom na čelu bila je vrlo slabo naoružana, prisiljena kupovati vrlo skupo oružje na „crnom tržištu“. Prema tome, Miloševiću nije trebao nikakav vojno-politički dogovor oko zauzimanja BiH. U to vrijeme pad Vukovara i okupacija jedne trećine hrvatskog državnog teritorija nedvojbeno ukazuju da nema nikakve utemeljenosti tezi o međusobnoj „podjeli“ BiH između Tuđmana i Miloševića. Glede boljeg poimanja ustavnopravnih aspekata Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, odnosno njezinog nastanka, egzistiranja i prestanka postojanja u ovome radu bit će prikazana pravna analiza i prikaz sadržaja knjige ustavnog sudca dr. sc. Mate Arlovića Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i (pre)ustroj Bosne i Hercegovine.