Utvrđivanje istovjetnosti telekomunikacijskih adresa uvedeno je 2002. godine kao nova izvidna radnja u Zakon o kaznenom postupku, iako se već više godina primjenjivala u praksi redarstvenih vlasti. Najčešće se u samim počecima primjene nastojalo utvrditi tko je, u kojem vremenskom razdoblju i koliko dugo ostvarivao kontakte preko uređaja za komuniciranje na daljinu. Spomenuti podaci pokazali su se iznimno korisnim za otkrivanje počinitelja kaznenih djela i u svrhe sprječavanja planiranih kriminalnih aktivnosti. Iz faktografskih evidencija o ostvarenim telekomunikacijskim kontaktima ponekad nije moguće izvesti zaključke koji bi se smatrali kriminalistički korisnima. Upravo u momentu sravnjivanja tih podataka s drugim redarstvenim evidencijama i bazama, za što pronalazimo pravne pretpostavke u Zakonu o kaznenom postupku, podaci o istovjetnosti telekomunikacijskih adresa dobivaju "dodanu vrijednost". Razvojem tehnologije i telekomunikacijskih usluga otvaraju se i nove mogućnosti za počinitelje kaznenih djela, ali i za službenike redarstvene vlasti. Bitno je pronaći ravnotežu između poslovnih (financijskih) interesa davatelja telekomunikacijskih usluga i interesa tijela državne vlasti koji na temelju propisanih zakonskih odredbi moraju imati mogućnost zakonitog pristupa evidencijama i nadzora nad telekomunikacijskim uslugama radi očuvanja nacionalne sigurnosti i suzbijanja najopasnijih oblika kriminaliteta.