U trenutcima kada se dijete sa zdravstvenim teškoćama odvaja od roditelja i poznate okoline i ostaje u nepoznatom bolničkom okruženju, moguće su različite negativne reakcije zbog doživljenog stresa. Iz tog razloga, vrijeme provedeno između različitih medicinskih terapija potrebno je upotpuniti aktivnostima ugodnim za dijete. U članku su navedene neke od tih aktivnosti, koje su ujedno i terapija u nemedicinskom obliku, s naglaskom na pozitivan učinak terapije glazbom i ritmičkih slušnih stimulacija. Terapija glazbom predstavlja jedinstvenu vrstu njege i psihosocijalne potpore u bolnici. U pedijatrijskom, bolničkom okruženju, ima za cilj podržati i pomoći djetetu na neki od idućih načina: pripomoći adaptiranju, smanjiti bol i stres, i potaknuti usvajanje razvojno prikladnih vještina. Glazba se može uključiti u jezično-govornu, fizikalnu i okupacijsku terapiju s ciljem relaksacije mišića, poboljšanja obrazaca kretanja i povećanja samostalnosti u svakodnevnom životu, te u poticanje socijalizacije i emocionalnog razvoja. Ritmičke slušne stimulacije predstavljaju neurološku tehniku koja koristi fiziološke utjecaje slušnog ritma na motorički sustav. Njihov ključni element je fenomen slušnog povlačenja odnosno sposobnost tijela da svoje pokrete ritmički uskladi. Ova metoda može biti korištena unutar neke druge terapije, primjerice fizikalne ili terapije glazbom, ili kao samostalni oblik terapije te je ekonomski povoljna. Još neke od strategija koje se koriste u suočavanju s neugodnim situacijama i ublažavanju simptoma hospitalizma su igra, terapija uz pomoć životinja, druženje s klaunovima itd. Primjetna je sve veća prepoznatost posljedica hospitalizacije, u zdravstvenim ustanovama i općenito u društvu. U rad s hospitaliziranom djecom uključuje se sve veći broj stručnjaka koji svojim timskim radom rade za dobrobit cjelokupnog razvoja djeteta.