Prijašnja su istraživanja pokazala kako učenici koji pokazuju simptome ADHD-a ujedno imaju i više problema u svim aspektima prilagodbe. Cilj je istraživanja provjeriti koji simptomi ADHD-a predviđaju probleme u prilagodbi opće populacije učenika. Hiperaktivnost, impulzivnost i nepažanja ispitane su u odnosu na akademsku, socijalnu i emocionalnu prilagodbu. U istraživanju je sudjelovao 501 učenik (prosječne dobi M = 12,72, SD= 1,62). Uzeti su u obzir sljedeći instrumenti: Skala hiperaktivnosti-impulzivnosti-pažnje, Upitnik emocionalne kompetentnosti, Upitnik samoefikasnosti te samoprocjena osjećaja vršnjačke prihvaćenosti i školski uspjeh. Nepažnja se pokazala kao značajan prediktor problema u svim aspektima prilagodbe (akademskoj (β = -0,317; β = -0,528; p < 0,001), socijalnoj (β = -0,269; β = -0,430; p < 0,001) i emocionalnoj prilagodbi (β = -0,225; β = -0,367; p < 0,01)), impulzivnost samo u akademskoj samoefikasnosti (β = -0,187, p < 0,01), a hiperaktivnost samo u emocionalnoj kompetentnosti (β = -0,174, p < 0,05). Budući da se nepažnja pokazala kao dominantan problem, stručnjaci koji rade s djecom trebaju raditi na jačanju pažnje i koncentracije kod svih učenika kao na prevenciji za probleme u prilagodbi.