Prema standardnoj ekonomskoj teoriji uvođenje uvoznih carina u maloj zemlji uvijek vodi k suboptimalnoj alokaciji resursa i generira nepovratne troškove za društvo. Usprkos tome, države često uvode carinske mjere kako bi uravnotežile državni proračun ili uzvratile odmazdom protiv protekcionističkih mjera trgovinske politike njihovih vanjskotrgovinskih partnera. Ovaj rad daje uvid u mikroekonomske aspekte uvođenja carina analizirajući promjene u blagostanju potrošača, proizvođača i neto blagostanju društva. Dodatno, detaljna geometrijska i algebarska analiza provedene su kako bi se razjasnili uvjeti pod kojima uvođenje carina može biti probitačno za državu putem uvođenja maksimalne prihodne carine. Nadalje, prohibitivna carina i autarkična ravnoteža povezani s time bit će analizirani u detalje. Kako bi se procijenili učinci uvođenja uvozne carine korišten je model parcijalne ravnoteže s nekoliko propozicija formuliranih iz lineariziranog modela temeljenih na pretpostavci male zemlje. Konačno, propozicije će biti pomno promotrene s posebnim naglaskom na promjene u početnim uvjetima.